Edukacija

Nikola Tesla – čovjek koji je slušao prirodu

Nikola Tesla nije bio običan naučnik, niti izumitelj u klasičnom smislu. On sebe nije doživljavao kao nekoga ko izmišlja, već kao nekoga ko osluškuje – prirodu, svemir, nevidljive zakone koji su oduvijek tu, a koje je ljudska spoznaja tek trebala da dotakne.

"Moj mozak je samo prijemnik. U svemiru postoji jedno jezgro iz kojeg crpimo znanje, snagu, inspiraciju." – govorio je Tesla. Vjerovao je da niti jedna ideja ne dolazi "iz glave", već da ona dolazi iz svemira, kroz tišinu, meditaciju i unutrašnju povezanost s prirodom.

Za njega, priroda nije bila zbir biljaka, životinja i pojava – već živa inteligencija, kosmička cjelina koju treba poštovati, slušati i uskladiti se s njom. Njegovi eksperimenti sa električnom energijom, bežičnim prenosom i rezonancijom nisu bili pokušaji da dominira prirodom, već da radi u skladu s njenim zakonima.

Tesla je često govorio da priroda ne krije tajne – već mi nismo još dovoljno tihi da ih čujemo. Njegov odnos prema svemiru bio je gotovo duhovan. Smatrao je da se sve u svemiru zasniva na vibraciji, energiji i frekvenciji – i da će onaj ko shvati te pojmove moći da otključa mnoge tajne postojanja.

U tom smislu, Tesla nije bio samo naučnik, već i unutrašnji tragač – neko ko je nauku i duhovnost spojio u jedno. Njegovo stvaralaštvo nije bilo plod puke logike, već duboke intuicije i povezanosti sa univerzalnim umom.

Usklađivanje čovjeka s prirodom nije povratak divljini, već povratak ravnoteži.
Onaj koji živi protiv prirode, živi protiv sebe – jer čovjek nije izvan prirode, već njeno najosjetljivije ogledalo.
Priroda je savršeno uštimani instrument – čovjek, ako želi harmoniju, mora naučiti slušati njene tonove, a ne svirati preko njih.
U svijetu gdje se sve temelji na vibraciji, najviša mudrost je – uskladiti vlastitu frekvenciju sa ritmom života.
Kada je čovjek u skladu s prirodom, tada su i njegove misli jasnije, a njegovo djelovanje – tiho, ali moćno.
Ne postoji "tehnologija budućnosti" bez ekologije duha – jer samo onaj ko poštuje prirodu, može učestvovati u svijetu, bez razaranja.

Svijet se ne dijeli, kako mnogi vide, na ljevičare i desničare, na vjernike i nevjernike, već na one dobre, koji žive u skladu s prirodom i zakonima univerzuma, u ljubavi, teže jedinstvu svih dobronamjernih ljudi i one loše, koji eksplatišu i ljude i prirodu, protive se njenim zakonima, mrze druge i uvijek su skloni podjelama i osvajanjima.

Una familia

by administrator

Uskoro u Udruženju Una familia!

Sa zadovoljstvom vas obavještavamo, da Udruženje Una familia uskoro pokreće časove klavira i pjevanja za djecu školskog uzrasta, pod stručnim vodstvom profesorice Jasminke Glinac.

Kroz individualan pristup i kreativno učenje, djeca će imati priliku da razvijaju muzički talenat, samopouzdanje i izražavanje kroz umjetnost.

U vremenu kada su djeca okružena ekranima, muzika i umjetnost pružaju im prostor za emotivni razvoj, fokus i stvaranje dublje povezanosti sa sobom i drugima.

Više informacija uskoro na našem portalu i društvenim mrežama. Prijavite se i prijavite svoje mališane – neka muzika postane dio njihove svakodnevice

by administrator

Brain rot: mentalno propadanje u digitalnom dobu

Zamislite da pokušavate da se posvetite čitanju knjige ili nekom važnom poslu, ali pažnja vam stalno luta. Vrlo brzo odustajete i posežete za telefonom “samo da nešto provjerite”, a zatim kreće beskonačno skrolanje na Instagramu i/ili TikToku koje ne traje samo par minuta nego toliko dugo da se više ne sjećate zbog čega ste uzeli telefon u ruke uopšte. Upravo ovakva svakodnevna situacija se opisuje fenomenom koji je poznat kao brain rot ili truljenje mozga. Ovaj izraz, koji je 2024. godine proglašen za riječ godine od strane Oksfordskog riječnika, ne znači da mozak bukvalno truli, već nastoji opisati stanje mentalne iscrpljenosti i smanjene koncentracije koje je nastalo kao posljedica prekomjernog korištenja društvenih mreža.

Zanimljivo je da ideja o “truljenju mozga” nije tako nova kako bi se pomislilo na prvi pogled. Još 1854. godine američki pisac i filozof Henry David Thoreau koristio je sintagmu brain rot da opiše pad intelektualnih sposobnosti društva koje se zadovoljavalo zabavnim i površnim sadržajima koji su se objavljivali u štampi. Za Thoreaua je to bila ozbiljna društvena bolest, skoro kao epidemija pokvarenog krompira u Engleskoj u drugoj polovini 19. vijeka. Dakle, briga o intelektualnom propadanju koja nastaje kao posljedica površne zabave traje već dugo samo što danas imamo digitalnu verziju tog problema.

Digitalno okruženje i skraćena pažnja

U modernom digitalnom dobu gubljenje koncentracije, mentalna iscrpljenost i skraćena pažnja povezani su s razvojem društvenih mreža. Na Instagramu, TikToku i sličnim platformama komunikacija je kratka, brza i često površna. Od korisnika se ne očekuje promišljanje, već instant reakcije u vidu lajka, share-a ili kratkog komentara. Jedan od kritičara savremenih tehnologija, Nicholas Carr, u knjizi The Shallows: What the Internet Is Doing to Our Brains, ukazuje da velika izloženost internetu negativno utiče na ljudski mozak. Naime, različite distrakcije na internetu, poput pop-up prozora, notifikacija i poruka, značajno ometaju pažnju i koncentraciju. Takođe, digitalni multitasking, odnosno prebacivanje pažnje s jednog zadatka na drugi ili istovremeno obavljanje više aktivnosti, dovodi do mentalne iscrpljenosti. Svaki prekid određene aktivnosti da bi se započela neka nova zahtijeva ponovnu koncentraciju, što dugoročno iscrpljuje mentalnu energiju. U kontekstu digitalne svakodnevice, stalno skrolanje, odgovaranje na notifikacije i prebacivanje između različitih aplikacija i sadržaja iscrpljuje pažnju i otežava dugoročno fokusiranje. Carr upozorava da ovakve navike dugoročno mijenjaju strukturu mozga i mogu oslabiti kognitivne sposobnosti.

Banalni sadržaji i dopaminska nagrada

Skraćena pažnja i koncentracija čine ljude posebno podložnim konzumiranju kratkih, banalnih sadržaja koji neprestano cirkulišu news feedom društvenih mreža. Ovi sadržaji su pažljivo osmišljeni i kreirani tako da izazivaju malu dozu neizvjesnosti odnosno trenutak iščekivanja ili iznenađenja koji efikasno zarobljavaju pažnju publike. Drugim riječima viralni video sadržaji luče dopamin i korisniku daje osjećaj instant zadovoljstva. I dok se korisnik osjeća srećno i informisano, jer je “u toku” sa svim novostima i trendovima, ta informisanost je iluzorna. Ona je u suštini slična osjećaju sitosti nakon konzumiranja junk hrane, koje se može opisati kao kratkoročno zadovoljstvo, koje ne podstiče kognitivni razvoj mozga.

Jedan od najupečatljivijih primjera digitalnog sadržaja koji simbolizuje brain rot kulturu je Skibidi Toilet. U pitanju je internet fenomen koji je nastao 2023. godine na YouTube kanalu DaFuq!?Boom! a koji se kasnije raširio po TikToku. To je dakle serijal kratkih video-klipova koji traju nekoliko desetina sekundi, u kojima se prikazuje bizaran rat između pjevajućih stvorenja sa ljudskim glavama i tijelom WC šolje i ljudi sa kamerama umjesto glava. Videi su praćeni brzim, zaraznim zvučnim zapisom i naglim rezovima, što odmah privlači pažnju gledalaca. Suština sadržaja je apsurd, bizarnost i šok faktor. To je zabavno i zbunjujuće u isto vrijeme, što izaziva instant emocionalnu reakciju i “hookuje” korisnika da nastavi gledati slične klipove.

Algoritmi i ekonomija pažnje

Iza svega stoji njegovo veličanstvo – algoritam, ta nevidljiva infrastruktura na kojoj počiva čitav sistem funkcionisanja digitalnih platformi i koja u velikoj mjeri oblikuje funkcionisanje savremenog društvenog života. Algoritmi koji su u osnovi velikih digitalnih platformi funkcionišu tako što prate aktivnosti korisnika u digitalnom prostoru, uključujući šta pretražuju, koliko dugo to rade te šta lajkuju ili dijele. Na osnovu tih podataka, algoritmi kreiraju vrlo preciznu sliku o korisniku – njegovim potrebama, vrijednostima i interesovanjima. Osim toga algoritmi mogu da analiziraju obrasce ponašanja kako bi predvidjeli kako će se korisnik ponašati, koje sadržaje će pregledati, na koje reklame će reagovati ili koje proizvode će kupiti. Podatke koje platforme prikupe često prodaju (vrlo često bez znanja korisnika) velikim kompanijama koje ih onda koriste za precizno targetiranje korisnika, kreiranje personalizovanih sadržaja i povećanje angažmana korisnika, čime ostvaruju profit. Na ovome modelu se zasniva tzv. nadzorni kapitalizam u kojem podaci i pažnja korisnika postaju ključni resursi. U eri digitalnih medija, pažnja je postala svojevrsna „nafta“ 21. vijeka, a borba za njeno osvajanje i zadržavanje glavni je cilj ekonomije pažnje. Korisnici više nisu samo publika, već i proizvod – njihova pažnja i ponašanje na mreži postaju vrijednost koju platforme mogu predvidjeti, usmjeravati i prodavati oglašivačima.

Nadzorni kapitalizam stvara plodno tlo za širenje brain rot kulture, u kojoj skraćena pažnja, površno razmišljanje i potreba za trenutnim zadovoljstvom postaju vrijedna roba. Što je skrolanje besciljnije i dugotrajnije, to se generiše više podataka o korisnicima koji se dalje pretvaraju u profit. Čak i kada se površno konzumiraju sadržaji koji se čine bezazlenim ili zabavnim, angažman korisnika ima komercijalni potencijal, jer u kratkom vremenu se može pogledati veliki broj objava, što dodatno hrani algoritam.

Posebno su značajni sadržaji osmišljeni da izazovu instant reakcije poput smijeha, iznenađenja ili šoka, jer savršeno odgovaraju dinamici nadzornog kapitalizma i drže publiku prikovanom uz ekrane. Na ovaj način stvara se začarani krug. Skraćena i ograničena pažnja proizvodi sve više podataka, podaci hrane algoritme koji korisnike poznaju bolje nego što oni poznaju sami sebe, a ti isti algoritmi zatim nude još privlačnije sadržaje kojim je nemoguće odoliti. Umjesto da ljudi kontrolišu tehnologiju, ona neprimjetno uči kako da kontroliše svoje korisnike. Rezultat je publika koja neumorno skroluje, konzumira i reaguje, a usput nesvjesno proizvodi ogromnu vrijednost za sistem. U takvom okruženju, brain rot prestaje biti samo individualni osjećaj umora i gubitka fokusa, on postaje kolektivna pojava, kulturni fenomen i proizvod algoritamske ekonomije pažnje i digitalnog nadzornog kapitalizma.

Izvor: V.Vučetić, analziraj.ba

by administrator

Djeca, drveće i priroda: Obnova izgubljene veze u digitalnom dobu

U vremenu kada svakodnevicu djece oblikuju digitalni ekrani, animacije i umjetno generirani sadržaji, sve se više gubi ona iskonska, nenadomjestiva povezanost s prirodnim svijetom. Sve rjeđe viđamo djecu kako se penju na drveće, beru voćke, igraju ispod krošnji ili sade biljke vlastitim rukama. Umjesto toga, provode sate pred ekranima, uronjeni u virtualne svjetove koji, premda atraktivni, ne mogu pružiti stvarni dodir, miris ni životnu energiju koju daje priroda – osobito drveće.

Drveće nije samo ukras krajolika – ono je temelj zdravog okoliša, sklonište brojnim vrstama, filter zraka koji udišemo i tihi učitelj koji nas povezuje sa svijetom izvan čovjeka. Za djecu, kontakt s drvećem nosi ne samo zdravstvene koristi, već i duboke psihološke i emocionalne vrijednosti. Dodir drveta, miris kore, zvuk lišća koje šušti pod dlanovima – to su doživljaji koji smiruju, obnavljaju pažnju i bude prirodnu znatiželju.

Dodir sa stablima – povratak jednostavnosti i prisutnosti

Znanstvena istraživanja potvrđuju ono što mnogi intuitivno osjećaju – boravak u šumi i fizički kontakt s drvećem imaju terapeutski učinak. U Japanu, praksa "shinrin-yoku" ili "kupanje u šumi" uključuje svjesno šetanje kroz šumu, dodirivanje drveća i udisanje zraka bogatog fitoncidima – prirodnim spojevima koje drveće ispušta u atmosferu i koji jačaju ljudski imunitet. Djeca, zbog svoje otvorenosti i osjetljivosti, posebno snažno reagiraju na ove podražaje.

Dodir drveta djeluje umirujuće. Djeca koja grle drveće, sjede u njegovoj sjeni ili se penju po njegovim granama razvijaju duboku, nesvjesnu vezu s prirodom – odnos koji nije moguće izgraditi preko zaslona. Istraživanja pokazuju da kontakt s prirodnim materijalima – poput drvene kore, zemlje, lišća – potiče razvoj osjetilne integracije kod djece, poboljšava koncentraciju, smanjuje simptome ADHD-a i potiče osjećaj unutarnjeg mira.

Sadnja drveća – obrazovanje kroz djelovanje

Sudjelovanje djece u sadnji drveća ima višestruku vrijednost. Osim što stječu znanje o biologiji, ekologiji i važnosti biljnog svijeta, djeca kroz sadnju uče o odgovornosti, strpljenju i njezi života. Posaditi drvo znači ostaviti trag, stvoriti nešto što će rasti i nakon nas. Kada dijete vlastitim rukama iskopa rupu, zasadi mlado stablo i zalije ga, ono ne uči samo o biljci – ono stvara emocionalnu vezu s tim drvetom.

U školama i vrtićima, aktivnosti sadnje drveća mogu postati dio redovnog programa koji ne samo da obogaćuje nastavu, već i gradi vrijednosti koje su često zanemarene u digitalnom obrazovanju: briga, poštovanje, upornost i zahvalnost. Osim toga, sadnja drveća ima izravne koristi za okoliš – svako posađeno stablo apsorbira CO₂, poboljšava kvalitetu zraka i stvara staništa za životinje.

Priroda kao prostor učenja i igre – izvan kontrole ekrana

Digitalna tehnologija nudi znanje, ali oduzima iskustvo. Djeca koja sate provode gledajući videe o prirodi možda znaju imenovati životinje i biljke, ali to znanje ostaje apstraktno. S druge strane, dijete koje rukom dotiče koru drveta, prati put mrava, osjeća miris borovine ili se penje na stablo, doživljava učenje cijelim tijelom i duhom.

Ta vrsta učenja – učenja kroz vlastito tijelo i stvaran svijet – dugotrajnija je, dublja i povezana s emocijama. Kada dijete pomiriše cvijet, ogrebe koljeno na kori drveta, osjeti hladnoću sjene pod krošnjom – ono stvara sjećanja koja ga oblikuju. Takvo učenje ne može se pauzirati ni isključiti na dugme. Ono ostaje u tijelu, u umu i u srcu.

Zaključak: povratak drveću znači povratak sebi

U vremenu u kojem tehnologija preuzima sve više prostora u životima djece, potrebno je svjesno stvarati ravnotežu i otvarati im vrata prirodi. Drveće je tihi saveznik odrastanja – stabilno, živo i prisutno. Potičimo djecu da ga dodiruju, penju se po njemu, sadnjom pokreću nova stabla i uče iz neposrednog kontakta.

Umjesto još jednog sata igranja igrica, dajmo im rukavice, lopate i priliku da zasade stablo. Umjesto još jednog animiranog filma o šumi, povedimo ih u pravu šumu. Umjesto još jedne edukativne aplikacije – neka prislone dlan na staro stablo, zatvore oči i osluškuju. Jer upravo u tim tihim trenucima među granama, djetinjstvo nalazi svoju puninu, a dijete – svoj korijen.

Una familia

by administrator

Nedostatak empatije kod novih generacija: Uzroci, posljedice i moguća rješenja

U vremenu kada tehnologija napreduje brže nego ikada ranije, a svijet je naizgled povezan kao nikada prije, paradoksalno je što sve češće primećujemo emocionalnu udaljenost među ljudima. Empatija, sposobnost da „se stavimo u tuđe cipele“, sve više blijedi, naročito među mladima. Da li je to samo percepcija, ili zaista postoji zabrinjavajući trend među novim generacijama?!

Šta pokazuje nauka?

Višedecenijska istraživanja ukazuju na jasan pad u nivoima empatije. Prema obimnoj analizi koju su sproveli istraživači sa Univerziteta u Mičigenu (2010), analizom više od 13.000 studenata u SAD tokom 30 godina, utvrđeno je da je empatija opala za 40%, a narcizam porastao za 58% kod mladih odraslih osoba.

Slične nalaze donose i novija istraživanja:

Pew Research Center (2023) otkriva da čak 64% mladih između 18 i 29 godina priznaje da se osjeća „emocionalno otuđeno“, a više od 70% njih vjeruje da je društvo sve manje saosećajno.
Harvardov program "Making Caring Common" (2020) pokazao je da 80% tinejdžera vjeruje da su roditelji više fokusirani na njihove akademske uspjehe nego na to da budu ljubazni i saosjećajni.

Ovi podaci ne ukazuju samo na manjak osjećanja, već i na promijenjene vrijednosne prioritete.

Zašto empatija blijedi?

Tehnologija i digitalna komunikacija

Savremeni život oblikovan je pametnim telefonima, društvenim mrežama i instant komunikacijom. U tom svijetu, kontakt oči u oči postaje rijedak, a razumijevanje emocija sve više je filtrirano kroz ekran

Studija sa UCLA pokazala je da djeca koja su provela samo 5 dana bez digitalnih uređaja pokazuju znatno veće sposobnosti prepoznavanja emocija kod drugih.

Kada se odnos s drugima svodi na „like“, „seen“ ili „unfollow“, empatija gubi dubinu.

Kultura individualizma

Društvo današnjice visoko vrednuje samostalnost, uspjeh, ličnu afirmaciju i samopromociju. Poruke poput „budi najbolja verzija sebe“ ili „niko ti neće pomoći osim tebe“ stvaraju okruženje u kom su emocije drugih često na margini.

U takvom kontekstu, empatija se percipira kao slabost, a ne kao snaga. Mnogi mladi nauče da se zatvore emocionalno kako bi opstali u konkurentnom svijetu.

Preopterećenost i mentalno zdravlje

Nove generacije nose ogroman teret – ekonomska nesigurnost, pritisak na društvenim mrežama, kriza identiteta, ratovi i nepravde… Sve to uzrokuje porast stresa, anksioznosti i depresije.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, depresija je vodeća bolest kod mladih uzrasta 15-29 godina.

U takvim okolnostima, mnogi mladi nemaju ni emocionalne ni mentalne resurse da brinu o osjećanjima drugih – jer se svakodnevno bore sa sopstvenim.

Nedostatak emocionalnog obrazovanja

Škole nas uče matematici, gramatici, historiji... ali vrlo rijetko nas uče kako da prepoznamo emocije kod sebe i drugih. Emocionalna pismenost se ne podrazumijeva, ona se uči – a generacije koje to ne nauče na vrijeme, kasnije teško razvijaju empatiju.

Posljedice koje ne vidimo odmah

Nedostatak empatije nije samo lični problem. On postaje društveni i globalni izazov. Bez empatije nema zajedništva, tolerancije, pravde ni solidarnosti.

Otuđenost, sve češći konflikti u društvu, polarizacija mišljenja, vršnjačko nasilje, online zlostavljanje – sve to ima korijene u nedostatku razumijevanja i saosjećanja.

Ima li nade?

Iako statistike djeluju obeshrabrujuće, postoji nada. Nove generacije možda ne izražavaju empatiju na isti način kao prethodne – ali imaju duboko usađen osjećaj za pravdu i kolektivnu borbu za dobrobit drugih.

To najbolje pokazuje njihov aktivizam na poljima traženja istih prava za sve, (snažan glas mladih zbog rata u Gazi i osude genocida), zalaganje za zaštitu životinja, žvotne sredine, itd..

Kako njegovati empatiju kod mladih?

Iako su odgovori na ovo pitanje mnogo složeniji, evo nekoliko prijedloga:

-Uvesti emocionalno obrazovanje u škole – kroz radionice, dramske vježbe, čitanje knjiga koje podstiču razumijevanje drugih.

-Njegovati otvorenu komunikaciju u porodici – razgovor o emocijama ne bi trebalo da bude tabu.

-Podsticati volontiranje i humanitarni rad – direktni kontakt sa onima kojima je potrebna pomoć uči djecu empatiji na djelu.

-Savjesno koristiti tehnologiju – umjesto automatskog skrolovanja, birati sadržaje koji inspirišu i podstiču razmišljanje.

Zaključak: Empatija kao ključ opstanka

Empatija nije luksuz – ona je osnovni preduslov za zdravu zajednicu. Iako se čini da je sve više zaboravljamo, važno je da je ne proglasimo izumrlom. Ona nije nestala – samo je potisnuta, možda zaboravljena, ali uvijek se može povratiti.

Da bismo to postigli, moramo kao društvo zajedno raditi – roditelji, nastavnici, institucije, ali i sami mladi. Jer bez empatije nećemo izgubiti samo međuljudsku toplinu – izgubićemo i ono što nas čini ljudima.

Una familia

Oznake:

Podijeli na:

Objave

by administrator

Formirana Sekcija mladih Udruženja „Una familia“

27.6. 2025. u Udruženju Una familia formirana je Sekcija mladih, čiji je osnovni cilj aktivno uključivanje nove generacije u društveno korisne, edukativne i humanitarne aktivnosti. Ovo je još jedan snažan korak ka ostvarenju misije Udruženja: ujedinjavanje i povezivanje ljudi kao jedne velike porodice, počevši od lokalne zajednice, sve do globalnog udruživanja.

Na konstituirajućoj sjednici Sekcije, za predsjednicu je izabrana Lamija Pridjevčić (studentica Psihologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu), dok su za potpredsjednice imenovane Merjem Pjanić (studentica Medicinskog fakulteta u Sarajevu) i Emina Aljić (studentica Elektrotehničkog fakulteta u Tuzli)

U vremenu kada se mladima često nameće osjećaj besperspektivnosti, Sekcija mladih Una familia pruža prostor za aktivizam, kreativnost i međusobno osnaživanje.

Udruženje Una Familia na ovaj način potvrđuje da vjeruje u snagu mladih – ne samo kao budućnosti, već kao partnera u sadašnjosti. Jer kada se ljudi, vođeni dobrim namjerama, okupe – sve postaje moguće.

by administrator

Uspješan završetak prve faze kursa arapskog jezika u udruženju "Una familia"

Udruženje "Una familia" s ponosom objavljuje da je 26.7. 2025. još jedna grupa polaznika I stepena razgovornog arapskog jezika uspješno završila kurs. Time je oko četrdeset polaznika steklo uslov za prelazak na II stepen, čiji je početak planiran na jesen.

Kroz ovu fazu kursa, polaznici nisu samo učili arapski jezik, već su i gradili nova prijateljstva u toploj i podsticajnoj atmosferi. Kroz zajedničko učenje i druženje, kurs je postao mjesto razmjene iskustava i međusobne podrške, a taj duh će se nastaviti i u narednoj fazi.

Pored nastavka kursa arapskog jezika, udruženje "UnaFamilia" najavljuje i nove jezičke programe u narednoj sezoni. U skladu s interesovanjem članova, biće organizovani i kursevi drugih jezika, čime se dodatno širi ponuda edukativnih i kulturnih sadržaja.

Svi zainteresovani su pozvani da prate najave Udruženja i blagovremeno se prijave za nove programe.

by administrator

Ovako je Island cijelu generaciju spasio od alkohola, cigareta i trave

KRAJEM 1990-ih Island je bio suočen s vrlo zabrinjavajućim trendovima među mladima. U to vrijeme islandski su tinejdžeri, unatoč relativnom bogatstvu, sigurnosti i obrazovanosti društva, prednjačili u Europi po konzumaciji alkohola, cigareta i kanabisa.

Godine 1998. gotovo polovica 15-godišnjaka izjavila je da se opila barem jednom u proteklih mjesec dana. Svaki četvrti tinejdžer pušio je svakodnevno, a 17 posto ih je već imalo iskustva s kanabisom. Ti podaci smještali su Island na sam vrh Europe po štetnim navikama mladih.

No danas, 20-ak godina kasnije, Island se nalazi na potpuno drugom kraju ljestvice. Isti pokazatelji koji su nekoć zabrinjavali sada su primjer uspjeha: manje od pet posto mladih pije alkohol, pušenje je gotovo nestalo, a eksperimentiranje s drogama znatno je opalo.

Dugoročan pristup – Islandski model

Transformacija koja se dogodila nije rezultat slučajnosti niti jedne kampanje, već sustavnog, dugoročnog pristupa koji je danas poznat kao „Islandski model prevencije", a koji se sve više primjenjuje diljem svijeta pod imenom Planet Youth.

Temelj promjene bila je jednostavna, ali dotad neuobičajena ideja: rješenje se ne nalazi u kažnjavanju i moraliziranju, nego u stvaranju okruženja koje mladima nudi bolji izbor.

Pravi temelji ovisnosti

Pokretač modela bio je znanstvenik i psiholog Harvey Milkman, koji je već 1980-ih radio na istraživanjima o psihološkim osnovama ovisničkog ponašanja.

Njegova je teza bila da se ovisnosti često razvijaju ne zbog kemijske prirode supstanci, nego zbog želje za promjenom unutarnjeg stanja – stresa, dosade, tjeskobe. To je značilo da ako mladima možemo ponuditi zdravije načine za postizanje tih istih promjena raspoloženja, možemo prevenirati sklonost ovisnostima.

Istraživanje problema

Island je tu teoriju pretočio u praksu nizom konkretnih mjera.

Prvi ključ bilo je prikupljanje podataka. Od 1997. nadalje, vlasti su počele provoditi godišnja anonimna istraživanja među učenicima u dobi od 10 do 20 godina. Anketirali su desetke tisuća mladih o tome kako provode slobodno vrijeme, koliko su povezani s roditeljima, sudjeluju li u sportu, koliko im je dosadno, gdje se okupljaju i sl. Ti podaci omogućili su stvaranje vrlo precizne slike o tome što točno mladima treba i koje rizične obrasce treba adresirati.

Restriktivne mjere

Nakon toga, Vlada je – u suradnji s lokalnim zajednicama – uvela niz mjera. Smanjeno je dopušteno vrijeme za boravak mladih vani, osobito navečer.

Prof. dr. sc. Nina Pavlin-Bernardić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže da, među ostalim, "djeci mlađoj od 13 godina nije bilo dopušteno biti vani bez nadzora nakon 20 sati, a djeci od 13 do 16 godina nakon 22 sata, ljeti do ponoći".

Roditelji su bili poticani da s djecom provode više vremena, potpisuju "ugovore o ponašanju" i međusobno se povezuju kroz škole i zajednice. Zabranjeno je oglašavanje alkohola i cigareta, a dobna granica za kupnju tih proizvoda strogo je kontrolirana.

Poticajne mjere

Najvažniji korak, međutim, bila je izgradnja opsežne mreže aktivnosti za mlade.

Pavlin-Bernardić kaže da su „islandski znanstvenici u suradnji s Milkmanom primijenili njegove ideje o tome da mladi trebaju konstruktivne izvore uzbuđenja, pripadnosti i smisla, umjesto da ih traže kroz alkohol, droge i rizična ponašanja".

Država i općine stoga su ulagale u sportske dvorane, glazbene škole, umjetničke centre i razne klubove, s idejom da se svakom djetetu omogući sudjelovanje u barem jednoj organiziranoj izvannastavnoj aktivnosti. Roditeljima je osigurana financijska potpora da plate članarine.

Tako su tinejdžeri, umjesto da večeri provode na ulici, svoje slobodno vrijeme sve više počeli koristiti za sport, glazbu, kazalište i druge kreativne sadržaje.

Uvažavanje lokalnog konteksta

Pritom je ključno bilo to da ništa nije nametnuto odozgo bez razumijevanja lokalnog konteksta. Svaka općina mogla je odlučiti koje će aktivnosti podržavati, a roditelji i učitelji bili su redovito uključeni u interpretaciju podataka i donošenje odluka. Time je stvoren osjećaj zajedničke odgovornosti i povjerenja, što je bilo presudno za dugoročan uspjeh.

Izvanredni rezultati

Rezultati su bili izvanredni. Već do 2003. godine, samo pet godina nakon početka programa, udio mladih koji su pili pao je za trećinu.

Do 2016. godine brojka je pala s 42% na 5%. Pušenje se spustilo s 23% na 3%, a uporaba kanabisa sa 17% na 7%. Sve to dogodilo se bez kaznenih mjera, bez stigmatizacije mladih i bez uvođenja drastičnih zabrana.

Ključevi uspjeha

Stručnjaci koji su analizirali islandski model ističu nekoliko ključnih razloga njegova uspjeha.

Sve je temeljeno na znanosti – od psihološke teorije do konkretnih statističkih podataka o uspješnosti intervencije.
Model je osjetljiv na društveni kontekst: ne pokušava "popravljati" mlade, nego im daje alate da sami izaberu zdravije načine ponašanja.
Model uključuje cijelu zajednicu – škole, roditelje, lokalne vlasti, medije itd.
Model nudi zamjenu – mladi ne ostaju bez sadržaja, nego dobivaju bolju alternativu.

I konačno, riječ je o dugoročnom pristupu – promjene nisu bile brze, ali su bile održive.

Pavlin-Bernardić kaže da se tako pokazao istinitim citat Harveyja Milkmana: „Djecu ne popravljamo tako da popravljamo njih, već tako da popravimo okruženje u kojem odrastaju."

Model se širi svijetom

Danas se islandski model proširio u više od 30 zemalja, od Norveške do Čilea, Irske i SAD-a. Program Planet Youth djeluje kao savjetodavna platforma za lokalne vlasti koje žele provesti sličan pristup. Iako su konteksti različiti, osnovna poruka ostaje ista: prevencija ne funkcionira kroz strah i zabranu, nego kroz razumijevanje i podršku.

Island je tako pokazao da čak i duboko ukorijenjeni društveni problemi, poput ovisnosti među mladima, nisu neizbježni. Uz znanost, socijalnu osjetljivost i političku volju, moguće je stvoriti društvo u kojem mladi biraju zdravlje, povezanost i osobni razvoj – ne zato što moraju, nego zato što im je to jednostavno bolja opcija.

Pavlin-Bernardić ističe da je bitno da lokalne vlasti koje prihvate ovaj pristup uključe sve elemente modela, a ne samo neke.

"Primjerice, vrlo je važno da navedene aktivnosti mladima budu besplatne i dostupne u njihovoj blizini, a ne da ih roditelji trebaju plaćati, jer bi to isključilo mlade slabijeg imovinskog statusa."

Problem intenzivnije konzumacije kanabisa

Međutim, istraživanja također pokazuju da iako je sve manje mladih Islanđana koji eksperimentiraju s kanabisom, među onima koji ga ipak koriste raste udio intenzivnijih korisnika – tj. onih koji ga konzumiraju često ili redovito.

To znači da se ukupna prevalencija smanjila, ali da je kod manjeg broja korisnika kanabis postao češći oblik ponašanja ovisničkog tipa. To ukazuje na potrebu da se programi prevencije usmjere ne samo na smanjenje broja korisnika nego i na ranu intervenciju kod intenzivnijih.

Izvor: Index.hr

by administrator

Una Familia podržala Treće susrete planinara na Visu

Na planinskom vrhu Vis iznad Gračanice održani su 3. planinarski susreti “Gračaničkim stazama”, koji su okupili više od 500 učesnika iz cijele Bosne i Hercegovine i inostranstva. Ova sve popularnija manifestacija promoviše zdrav način života, ljubav prema prirodi, te važnost sporta, naročito među mladima.

Organizaciju susreta potpisuje Planinarsko društvo „Zefir“ iz Gračanice, pod pokroviteljstvom Grada Gračanica. Uz odličnu atmosferu, druženje i planinarske pohode, poseban akcenat stavljen je na motivaciju najmlađih učesnika.

Naše udruženje, Una Familia, koje, između ostalih naših aktivnosti i projekata, promoviše sport, ljubav prema prirodi, planinarenje i zdrav život, posebno među mladima, s ponosom je podržalo ovu manifestaciju. Najmlađim planinarima, koji su taj dan prešli planinarske staze duge petnaest kilometara, dodijelili smo vrijedne poklone – profesionalnu planinarsku opremu, kako bismo ih dodatno ohrabrili da nastave istraživati prirodu i razvijaju ljubav prema planinarenju.

Susreti na Visu još jednom su pokazali koliko je važno ulagati u mlade generacije, promovisati kretanje, boravak u prirodi i zajedništvo.

Una Familia i dalje ostaje posvećena podršci ovakvim inicijativama, koje jačaju zajednicu i stvaraju zdravije društvo.

Una Familia

by administrator

Abeceda prehrane sa Tarikom Zolotićem u BKC-u

Na maloj sceni Bosanskog kulturnog centra Tuzla, u organizaciji Udruženja „Una familia“ i BKC-a Tuzla, večeras je održano predavanje koje je bilo daleko od klasičnih edukativnih formata. Pod nazivom „Abeceda prehrane – zagrizi u znanje“, predavanje nutricioniste Tarika Zolotića iz Sarajeva ponudilo je publici ne samo korisne informacije, već i svježu perspektivu o svakodnevnim prehrambenim navikama.

Za razliku od često suhoparnih akademskih izlaganja, Zolotićevo predavanje bilo je dinamično, jasno i životno – uz mnoštvo jednostavnih, razumljivih primjera iz svakodnevice. Njegov pristup, temeljen na praksi, istraživanjima i realnim situacijama, privukao je pažnju publike i izazvao veoma pozitivne reakcije. Nakon predavanja mnogi su izrazili želju za novim susretima sličnog tipa, što dovoljno govori o značaju ovakvih događaja za zajednicu.

Kroz svoje izlaganje, Zolotić je naglasio da se ključ zdravije ishrane ne krije u skupim dijetama ili komplikovanim režimima, već u jednostavnom povratku onome što su jeli naši preci – prirodnoj, neprerađenoj, balansiranoj hrani. U vremenu kada dominira brza hrana i „prazne kalorije“, upravo takav povratak osnovama predstavlja prvi i najvažniji korak ka zdravlju.

– Imamo više hrane nego ikada, ali manje hranjivih materija. Jedemo mnogo, ali ne jedemo pametno – poručio je Zolotić, upozoravajući i na porast tzv. bolesti izobilja poput dijabetesa, gojaznosti i srčanih oboljenja.

Posebnu pažnju posvetio je mladima, čije prehrambene navike sve više podsjećaju na one koje vode ka hroničnim problemima. Istakao je da su promjene moguće samo ako se s edukacijom i prevencijom krene rano – kroz školski sistem, porodične navike i svakodnevne izbore.

– Mladi se često osjećaju kao da im ništa ne može nauditi, ali stvarno stanje njihovog organizma govori drugačije. Edukacija i osvještavanje su prvi korak ka promjeni – rekao je Zolotić.

Organizatori su najavili da je ovo predavanje tek uvod u niz edukativnih susreta koji će u narednim mjesecima biti realizovani na sličan način – kroz razgovor, razmjenu iskustava i konkretne savjete. Cilj je jasan: jačati znanje i svijest o ishrani kao temelju zdravog života.

Una Familia

by administrator

Istražite

Informacije

Kontaktirajte nas