December 2024 – Una Familia

Šumanova frekvencija (7.83 Hz) i njena uloga u svakodnevnom životu

Šumanova rezonanca je fenomen koji se odnosi na sposobnost planete Zemlje da generiše elektromagnetna polja određene frekvencije. Otkrio ju je 1952. godine njemački fizičar i inženjer V. O. Šuman (W. O. Schumann), koji je identifikovao prirodnu vibraciju Zemljine atmosfere, između površine Zemlje i jonosfere. Ona je i dobila ime po ovom fizičaru i danas je poznata kao Šumanova frekvencija. Tada je njegova računica frekvencije Zemlje bila 10 Hz, ali kasnije je, nakon brojnih istraživanja, korigovana na 7,83 Hz.

Frekvencija Zemlje je ista frekvenciji našeg mozga. Do ovog otkrića je došao dr Anker Miler (Mueller) i to sasvim slučajno. Naime, on je bio upućen u Šumanov rad i kada je uporedio dvije navedene frekvencije – zaključio je da su iste. Nakon ovog velikog otkrića, usljedila su brojna mjerenja EEG-a koja su utvrdila da se sa sigurnošću radi o frekvenciji ljudskog mozga odnosno frekvenciji tzv. alfa talasa u našem mozgu.

Važnost Šumanove frekvencije

Ova rezonanca je važna za ljude iz nekoliko razloga. Prvo, smatra se da je ona ključna za održavanje biološkog ritma i balansa u ljudskom tijelu. S obzirom da je Šumanova frekvencija bliska frekvencijama moždane aktivnosti kod ljudi, ona može imati pozitivan uticaj na naše mentalno i fizičko blagostanje. Može pomoći u smanjenju stresa, poboljšanju sna, povećanju energije i koncentracije, kao i podržavanju opšteg zdravlja i imunosistema.

Mi smo, od rođenja do smrti, bukvalno „uronjeni” u okean prirodnih niskofrekventnih elektromagnetnih polja. Naš mozak je i sam elektromagnetni sistem sinhronizovan na Šumanovu rezonancu. U osnovi razmišljanja, učenja, inteligencije i emocija leži upravo stabilna sinhronizacija elektromagnetnog polja mozga.

Da li ste znali da je frekvencija rada hipokampusa (gdje se nalaze centri za učenje), upravo 7,83 Hz? Ćelije reaguju na frekvencije u opsegu Šumanove

rezonance, ignorišući sve druge. U svojim neuronima imamo prijemnike ovih signala i oni čine da smo u sinhronizaciji sa prirodnim ritmom naše planete.

Elektronsko zagađenje ometa Šumanovu rezonancu

Šta može da poremeti ovaj balans i ritam? Mnogi stručnjaci su izrazili zabrinutost da bi elektronska zagađenja, kao što su elektromagnetna polja generisana električnim uređajima, mogla da utiču na prirodne elektromagnetske frekvencije i da poremete ovaj balans. Ova tema je predmet istraživanja i debate u naučnoj zajednici. Možda nikad niste čuli za elektrosmog, ali on je sveprisutan i štetan. Čine ga, prijee svega, mikrotalasi „digitalnih” frekvencija mobilnih telefona i mreže koju koriste. Uglavnom, njihov uticaj je da ometaju Šumanovu rezonancu, čineći je često slabom (najbolji primjeri su veliki gradovi). Također, važno je navesti i uticaj elektromreže i elektroinstalacija bez kojih današnji način življenja ne bi bio moguć.

Na nama je da učinimo koliko možemo da povratimo balans radi našeg opšteg zdravlja. Iskoristite svaku priliku da budete što više u prirodi, svjesno koristite vrijeme bez prisutnosti elektronskih uređaja (pogotovo kada spavate), meditirajte (svako na svoj način) i budite svjesni, i slušajte blagotvorne zvukove i vibracije prirode, kao i harmoničnu muziku (7.83 hz.) Sve to može biti od velike koristi za naš povratak u prirodnu ravnotežu.

Izvor: https://tosamja.media/

by administrator

Najnovija istraživanja pokazuju: Brzina tehnološkog napretka i savremeni način života uništavaju čovjekov evolucijski sklad

Istraživanja pokazuju da mnogi naši savremeni problemi, poput sve većeg porasta mentalnih bolesti, nastaju usljed brzog tehnološkog napretka i modernizacije. Teorija koja može pomoći da objasnimo zašto loše reagujemo na moderne uslove, uprkos svim izborima, sigurnosti i drugim prednostima koje oni donose, jeste teorija evolucijskog nesklada.

Nesklad nastaje kada evoluirana adaptacija, bilo fizička ili psihološka, postane neuklopiva sa okruženjem. Na primer, leptiri i neke vrste noćnih muha su evoluirali da koriste mjesečevu svjetlost za navigaciju u mraku. Međutim, zbog izuma vještačkog osvjetljenja, mnogi leptiri i muhe sada privlače ulične lampe i unutrašnja svjetla.

Slično se dešava i sa ljudima. Klasičan primjer je naš "slatki zub", koji je motivisao pretke da traže kaloričnu hranu u okruženjima koja su bila nutricionistički oskudna. Ovaj slatki zub postaje neskladan sa savremenim svijetom kada prehrambene kompanije masovno proizvode hranu bogatu rafinisanim šećerima i mastima, otimajući inače korisnu osobinu. Rezultat toga su karijesi, gojaznost i dijabetes.

Savremeni svijet je prepun stvari koje čine da naši nekada adaptivni instinkti krenu pogrešno. Na primjer, ljudi su evoluirali da žive u plemenskim zajednicama sa 50 do 150 bliskih ljudi. Naša adaptivna potreba da pripadamo funkcioniše dobro u takvom okruženju. Međutim, u velikim gradovima sa stotinama hiljada stranaca, ljudi mogu da se osjećaju usamljeno i kao da nemaju mnogo bliskih prijatelja.

Istraživanja su također pokazala da kada se društvene životinje drže u pretrpanim prostorima, doživljavaju stres zbog konkurencije, što ima posljedice na fizičko zdravlje, kao što su slabiji imuni sistem i smanjena plodnost. Kao i životinje u studijama gužve, ljudi koji žive u pretrpanim gradovima također mogu doživjeti neviđene nivoe stresa i obično imaju manje djece.

Društvena nejednakost u savremenim društvima također se razlikuje od egalitarnog okruženja lovaca-sakupljača. Ljudi su evoluirali da brinu o društvenom statusu što nas motiviše da smanjimo razlike u statusu između nas i drugih. Ali kada je društvena vrijednost fokusirana uglavnom na novac i kada je nejednakost previše intenzivna i kada se promovišu ljudi poput Elona Maska, ili drugih multimilijardera, čija je neto vrijednost tolika da bi prosječnom čovjeku bilo potrebno nekoliko hiljada ili miliona godina rada da ih dostigne, naši problemi sa društvenim statusom sasvim sigurno dovode do anksioznosti u vezi sa tim.

Društvene mreže pogoršavaju probleme povezane sa socijalnim poređenjima. Kako ljudi obično dijele najbolje strane sebe na internetu, društvene mreže pružaju iskrivljenu sliku stvarnosti, što može učiniti da posmatrači postanu nezadovoljni sopstvenim životima. Nositelji ljudske vrijednosti postali su lajkovi i pratioci, i ljudi u skladu s tim analiziraju svoje mesto u odnosu na druge.

Nekoliko problematičnih trendova može se razumjeti kroz ovu teoriju evolucijskog nesklada. Na primjer, konkurencija i anksioznost u vezi sa statusom povezani su sa opsesijama oko društvenog postignuća, borbom za prestižne poslove i materijalizmom. Raste trend „biti siromašan da bi izgledao bogato“, jer se ljudi previše zadužuju kako bi priuštili stvari koje stvaraju utisak da imaju visok status.

Ljudi su također skloniji da preuzmu rizike kada osjećaju da moraju da steknu konkurentsku prednost. U kombinaciji sa rastućim troškovima života, ljudi mogu da shvate da njihovi poslovi nisu dovoljni da bi zadovoljili društvena očekivanja, ali i da stvore bogatstvo. Izvještaj iz 2023. godine, koji je objavila globalna profesionalna investitorska asocijacija CFA Institute, pokazao je da mnogi ljudi iz generacije Z ulažu u rizične investicije poput kriptovaluta u pokušaju da se izbore sa tim problemima. Intenzivna konkurencija u savremenom svijetu također može natjerati ljude da se podvrgnu opasnim kozmetičkim operacijama i režimima mršavljenja.

Kako se ljudi bore da žive u skladu sa društvenim očekivanjima modernog svijeta, čini se da redefinišu svoje životne ciljeve. Istraživanja među osobama iz generacije Z i milenijalcima pokazala su da rastući troškovi života prisiljavaju ove grupe da smanje ambicije u karijeri i odustanu od ideje o posjedovanju doma, osnivanju porodice, pa čak i traženju romantičnog partnera. Istraživanje iz 2023. godine koje je obuhvatilo 55.000 ljudi rođenih između 1981. i 2012. godine pokazalo je da se ispitanici sada fokusiraju na brigu o svom mentalnom i fizičkom zdravlju. Gdje nas to vodi?

Kada konkurencija postane previše intenzivna, ljudi mogu interno doživjeti pritisak i osjetiti anksioznost ili depresiju. Istraživači su povezali samopovređivanje i depresiju sa osjećajem da ljudi više ne mogu da se nose sa zahtjevima modernog društva. Ovi trendovi su posebno prisutni u zemljama sa snažnom kulturom stida, poput Japana i Južne Koreje.

Istraživanja su pokazala da neki eksternalizovani odgovori mogu uključivati i bijes zbog doživljenog nepoštenja u takmičenju u kojem se čini nemogućim za pobjediti, što dovodi do cinizma, agresije i neprijateljstva. Manifestacija ovog bijesa može se primjetiti sve više, naročito među mladima koji bezuspješno pokušavaju naći partnera i zasnovati porodicu.

Šta možemo da uradimo?

Perspektiva evolucijskog nesklada ne sugeriše nam da se potpuno vratimo na način života naših predaka, jer je to naprosto nemoguće u ovakvom okruženju, već da pronađemo barem načine da prilagodimo naše okruženje tako da se bolje uskladi sa našom evoluiranom prirodom. Na primjer, možemo razmisliti o načinima da dizajniramo izgrađeno okruženje kako bismo smanjili gužvu ili povećali pristup prirodi. Zapravo, povratak prirodi, uranjanje u prirodu, poput šetnje po šumi, zajedničkog vrtlarenja, ili nečeg sličnog može smanjiti stres i poboljšati dobro stanje.

Promjene u načinu života kako bi se smanjila potrošnja i izloženost masovnim i društvenim medijima, zajedno sa fokusiranjem na značajan rad umjesto prestiža posla, vjerovatno će također pomoći. Pronalaženje zadovoljstva u malim stvarima, također može u velikoj mjeri pomoći da izbjegnemo zamke modernog društva.

Ovo su samo neki od prijedloga. Ali, razumijevanje evolucijske osnove naših problema i podizanje svijesti o perspektivi nesklada, može nam dati bolje šanse da ih riješimo iz korijena.

Preveo sa engleskog i prilagodio: Una familia

Izvor: theconversation.com

by administrator

Radionica “Emocionalna inteligencija” u prostorijama našeg Udruženja

U subotu, 21.12. 2024. godine , od 13. do 15. sati, u prostorijama Udruženja Una familia, bit će održana radionica pod nazivom “Emocionalna inteligencija”. Emocionalna inteligencija predstavlja sklop više sposobnosti: sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i kontrole vlastitih, ali i tuđih emocija. U praktičnom smislu to znači biti svjestan svojih emocija i načina na koje one utječu na naše ponašanje, osobito u interakciji s drugim ljudima. Radionicu će voditi klinički psiholog i doktor psiholoških nauka, dr. Amela Abidović Mačković . Zbog ograničenog broja mjesta svi zainteresirani bi trebalo da se na vrijeme prijave.

Zainteresirani se mogu javiti u Udruženje Una famila putem e-maila info@unafamilia.org ili broja telefona 061 541 201

Podijeli na:

Objave

by administrator

Evolucija odgoja od ‘baby boomera’ do ‘generacije alfa’

Tehnologija neprestano mijenja način na koji djeca iz ‘generacija Z’ i ‘alpha’ odrastaju, oblikujući njihove karakterne, moralne i društvene vrijednosti.

Kada se govori o razvoju čovjeka i njegovoj evoluciji često se spomene samo ona biološka. Evidentno je da se zaboravlja evolucija i modifikacije koje se dešavaju zbog tehnološkog razvoja. Na sličan način se može govoriti o promjenama u svim sferama društva, pa tako i o odgojnom konceptu u različitim periodima ljudske civilizacije. Upravo iz toga se može kao istinita uzeti tvrdnja da „ne možemo odgajati djecu kao što su nas naši roditelji“.

Treba istaknuti kako su neki elementi društva, od morala do empatije, stalna kategorija i ne smiju biti izuzeti iz odgojnog koncepta bez obzira o kojem se periodu ili stupnju tehnološkog razvoja govori. Definicija odgoja kao „sistemski organiziranog procesa kojim se izgrađuju pozitivne osobine, stavovi, pogled na život i svijet te karakterne, moralne, radne i društvene vrijednosti“ je konstanta, ali su se neki pojmovi u istoj promijenili. Jasno je da pogledi na život i svijet, izgradnja stavova te radne i društvene vrijednosti nisu iste kao što su bile u ranijem periodu. Takve činjenice su često uzrok „sukoba generacija“, koji se dešava na svakom nivou i može se pratiti unutar svake obitelji kao osnovnog gradivnog elementa društva. Danas na planeti obitavaju različite „generacije“ ljudi s različitim pogledima na sve društvene norme pa tako i na odgoj. Dvije generacije, koje pratimo u njihovom razvoju u posljednja tri desetljeća, predstavljaju bazu onih nad kojima se provodi odgoj.

Ne pamte život prije interneta

Krajem XX stoljeća na planeti se pojavila „generacija Z“. Danas oni koji joj pripadaju imaju između 12 i 29 godina i čine onaj dio društva na prelazu iz mladog u zrelo stanovništvo. Za njih se može konstatirati da su odrasli uz modernu tehnologiju te da ne pamte život prije interneta.

Ta činjenica im obilježava i odgojnu i obrazovnu komponentu. Ova generacija provodi previše vremena uz računala te ne čitaju mnogo, poprilično su deprimirani i osjećaju se usamljeno. Često se za ovu generaciju koriste i sinonimi kao što su Gen Tech, iGeneration, Gen Y-Fi ili Zoomers. Sami pojmovi dovoljno govore o njihovim odlikama.

Osnovni zadatak odgoja ove generacije je socijalizacija i razvoj empatije. Njihova komunikacija, koja je uglavnom skriptularna kroz razne oblike poruka, dovodi do problema u njenom retoričkom i verbalnom obliku. Mlađi dio ove generacije je u potpunosti digitaliziran, a društvene mreže im postaju „umrežena društva“.

Osim videoigrica koje su uvodile brojne generacije u virtualni svijet, ova generacija virtualno smatra normalnim. Upravo zbog toga se dešavaju i brojne psihofizičke pojave na koje kompletno društvo mora odgovarati – od nedostatka fizičke aktivnosti do „zamjene dana i noći“.

S obzirom na činjenicu da školski sustav, kao i radni dan u okviru njega, predstavlja predispoziciju sticanja radnih navika, evidentno je da će odgojna komponenta morati djelovati na

drugačiji način kada je riječ o ovoj generaciji. Stariji dio ove generacije predstavlja novu radnu snagu, koja ne razmišlja dva puta prilikom davanja otkaza, što govori o drugačijim standardima odgojne komponentne.

‘Generacija Alpha’

Druga generacija koja je dominantno u školskom sustavu i predstavlja „odgojne objekte“ je „generacija Alpha“. Obuhvata djecu koja su rođena nakon 2012. godine i danas čini više od 15 posto svjetske populacije. Pripadnici ove generacije su rođeni kad i iPad i Instagram te „žive“ sa smartphone uređajima. Sve ono što je odraslima tehnološki razvoj njima je sastavni dio života s kojim su odrasli.

Vizualni segment dominira u edukaciji, a nedostatak koncentracije koja treba da traje duže od nekoliko minuta je osnovna konstanta ove djece. Njihov pojam socijalizacije je drugačiji – oni su globalno povezaniji od bilo koga prije njih. Djeca ove generacije su izrazito zahtjevna jer traže ispunjenje želje odmah. Oni čak ne moraju da čekaju omiljenu emisiju – gledaju što žele i koliko žele. Iznimno ih teško roditelji kontroliraju, a društvene mreže ih dominantno odgajaju. Virtualni svijet doživljavaju kao apsolutno normalno. Odgojni odgovor na ovu generaciju bi bio da se utiče u osnovi njihovog koncepta života – kroz medije i društvene mreže čiji su sastavni dio. Za ovu generaciju je veoma česta pojava da odrastaju uz jednog roditelja.

Osim ovih generacija nad kojima se provodi odgoj, na planeti „obitavaju“ i one koje su „davatelji odgoja“ koje međusobno imaju različite odgojne principe. Osim evidentnih razlika u godinama postoje i ogromne razlike u drugim elementima društvene zbilje – od poimanja života do tehnoloških mogućnosti. Najstariji stanovnici planete pripadaju „najvećoj generaciji“ i „tihoj generaciji“ koja je nastajala sa u prvoj polovini XX stoljeća. Kada se govori o odgoju današnjice trebaju se promatrati generacije nastale nakon Drugog svjetskog rata.

Generacija koja nastaje postratnim natalitetom danas ima od 60 do 80 godina te je odrasla u jakom razvoju Druge industrijske revolucije za koju su njeni pripadnici odgajani i školovani. Nastaju kao posljedica demografske eksplozije i postratnog nataliteta pa ih zovu „babu boomeri“. Za njih je karakteristična odgojna dominacija empatije i društvene svijesti koju je najbolje „opisao“ hipi pokret koji se pojavio kao vrijednost generacije.

Pažnju treba usmjeriti na obrazovanje

Nakon „baby boomera“ dolazi „generacija X“ koja nastaje uz smanjenje nataliteta i pojavu radne aktivnosti oba roditelja. Tu generaciju odgajaju razni utjecaji – od muzičke subkulture (punk, metal, hip hop) do televizije koja se javlja kao odgojni elemenat. Roditeljska aktivnost je ovoj generaciji često ostavljala prazne domove kada su se vraćali iz škole. Danas imaju između 45 i 60 godina i odgajani su u prelaznim fazama industrije i moderne tehnologije.

Sljedeća generacija su „milenijalci“, a često se spominje i jedna prelazna forma „xenijalaca“. Imaju između 30 i 45 godina i oni su oni koji danas, kao roditelji, dominantno odgajaju mlađe naraštaje. Ova generacija je već do svog punoljetstva imala neograničen pristup internetu i

predstavljaju pionire informatičke revolucije. Već u ovoj generaciji se vidi današnja dominatna pojava – višak informacije i manjak koncentracije.

Kada se pogledaju „generacija X“ i „milenijalci“ jasno je da oni predstavljaju odgojnu bazu „generacije Z“ i „alpha“ kao njihovi roditelji. Teško je očekivati da se mogu komparirati potrebe onih koji su odrastali u klasičnoj industrijskoj revoluciji s onima koji žive u digitaliziranom i vizualiziranom svijetu. Svaki tehnološki napredak traži i napredak obrazovnog elementa školstva, ali se posebna pažnja treba usmjeriti ka odgoju. Od djece koja odrastaju uz agresivne videozapise bez cenzure ne može se očekivati razvoj empatije. Slično je i sa socijalizacijom jer je današnje „online“ druženje varijanta koja dominira.

Danas se rađa „generacija beta“ – ona za koju se kaže da će biti generacija vještačke inteligencije. Posebno pitanje će biti kako će se raditi na odgoju ove generacije jer ono što isti treba da ponudi – stavovi, kritičku svijest ili izgradnja moralnih i društvenih normi – ne može ponuditi umjetna inteligencija.

Umjesto podataka, informacija i definienduma, odgoj i obrazovanje danas moraju ponuditi empatiju, etiku i socijalizaciju. „Alphama“ i „betama“ neće biti problem doći do podataka i rješenja, ali je pitanje da li će isti biti u skladu sa empatijom i moralnim kategorijama. Ako odgajamo nove generacije kojima su ti pojmovi nebitni, onda je upitan ne samo odgoj nego i opstanak čovjeka kao razumnog bića.

Izvor: Al Jazeera Balkans, autor: Vedran Zubić

by administrator

Zdravstvene prednosti zanatstva i kreativnog izražavanja

Nije iznenađujuće da provodimo sve više vremena gledajući u ekrane. Pritisci modernog života i naši poslovi, koji nas stalno tjeraju da budemo online, ponekad nas mogu potpuno preplaviti i postati izuzetno stresni.

Stoga je važno odvojiti vrijeme za opuštanje i smanjenje stresa kako bismo se pobrinuli za svoje fizičko i mentalno zdravlje. Započinjanje neke kreativne aktivnosti je dobra opcija, jer će nam omogućiti da se odvojimo od uznemirujućih stanja i misli i usmjerimo se na zadatak koji je pred nama.

Na sreću, postoji jednostavan izlaz koji vas čeka u svijetu zanatstva i izrade . Bilo da se bavite izradom nekih predmeta, pletenjem, slikanjem, keramikom, stolarstvom, obradom kože, šivenjem, ili bilo kojom drugom kreativnom aktivnošću, to može imati dubok utjecaj na vaše mentalno zdravlje. Sve više pozitivnih svjedočanstava dolazi od ljudi koji su se posvetili kreativnim aktivnostima kada su se osjećali loše. Ali postoje i brojna istraživanja, čiji su rezlutati zapanjujući, kada je u pitanju pozitivan ishod kod onih osoba koji su se zanatstvom i izradom izvukli iz veoma teških situacija.

Prema posljednjim istraživanjima prednosti ovakvih poslova su sljedeće:

1. Smanjenje stresa

Izrada vam omogućava da pobjegnete od pritisaka svakodnevnog života tako što ćete usmjeriti svoju pažnju na zadatak pred vama. Ova praksa svjesnosti može smanjiti nivo stresa i anksioznosti. Kada se potpuno posvetite izradi, vaš um manje razmišlja o brigama, a vaše tijelo reaguje opuštanjem.

2. Poboljšano raspoloženje

Akt izrade nečega vlastitim rukama može poboljšati vaše raspoloženje i povećati osjećaj sreće. Izrada pokreće otpuštanje dopamina, neurotransmitera povezanog sa zadovoljstvom i nagradom. Kako vaš projekat dolazi do života, doživljavate osjećaj postignuća i radosti.

3. Povećano samopouzdanje

Završavanje projekta izrade pruža osjećaj postignuća, što može poboljšati vaše samopouzdanje i samovrijednost. Kada vidite opipljive rezultate vaših napora, stičete povjerenje u svoje sposobnosti. Ovo novo samopouzdanje može se prenijeti na druge aspekte vašeg života.

4. Distrakcija od stresnih misli

Izrada je oblik kognitivne distrakcije. Preusmjerava vaše misli sa negativnih ili opsesivnih obrazaca mišljenja. Uključivanje u kreativan proces pomaže prekinuti ciklus preispitivanja, dopuštajući vašem umu da nađe olakšanje od stalnih briga.

5. Povezanost i zajednica

Izrada često okuplja ljude, stvarajući osjećaj zajedništva i povezanosti. Bilo da se pridružite grupi za izradu, pohađate časove ili jednostavno dijelite svoje kreacije s prijateljima i porodicom, doživjet ćete prednosti socijalne interakcije. Ove veze mogu pružiti emocionalnu podršku i smanjiti osjećaj usamljenosti ili izolacije.

6. Svjesno opuštanje

Izrada potiče stanje svjesnog opuštanja. Kada ste duboko angažirani na projektu, postajete potpuno prisutni u trenutku, slično meditaciji. Ova praksa svjesnosti može smanjiti hormone stresa, sniziti krvni tlak i promovirati opće blagostanje.

7. Kreativno samoizražavanje

Izrada je oblik samoizražavanja. Omogućava vam da prenesete svoje misli, emocije i osobnost kroz svoja djela. Ovaj kreativni izlaz može vam pomoći da obradite i komunicirate svoja osjećanja, pružajući zdrav način samoizražavanja i emocionalnog otpuštanja.

8. Poboljšana fokusiranost i koncentracija

Izrada zahtijeva koncentraciju i pažnju na detalje. Uključivanje u ove aktivnosti može poboljšati vašu fokusiranost i kognitivne vještine, što može biti posebno korisno za osobe s poremećajem pažnje ili one koji žele poboljšati svoju koncentraciju.

9. Postavljanje ciljeva i postignuća

Izrada često uključuje postavljanje ciljeva za sebe. Bilo da je riječ o šivenju, obradi kože, slikanju ili usavršavanju stolarskog projekta, ovi ciljevi vam daju smisao i pravac. Postizanje tih ciljeva može izazvati osjećaj ponosa i motivacije.

Zaključak

Izrada nije samo kreativni hobi; to je moćan alat za poboljšanje mentalnog zdravlja i blagostanja. Bilo da ste iskusni majstor ili novajlija u svijetu ručnog rada, bavljenje kreativnim hobijem može biti nagrađujući i terapeutski način za promicanje mentalne jasnoće, opuštanja i emocionalne ravnoteže u vašem životu. Dakle, sljedeći put kada se osjetite pod stresom ili preopterećeni, razmislite o tome da uzmete svoje materijale za izradu i pustite da vaša kreativnost teče – to može biti lijek koji vam je potreban za zdraviji i sretniji život.

Također, još jedna važna stvar ide u prilog ovome. Radcliffe Red List of Endangered Crafts identificirao je više od 20 vještina ručne izrade koje su ili potpuno nestale ili su u ozbiljnoj opasnosti od izumiranja.

To je ono zbog čega, kao društvo, moramo biti zabrinuti, ali također, i ne očajavati, već osmišljavati i učestvovati u brojnim projektima, koji nastoje očuvati i promovirati stare zanatske tehnike zasnovane na tradiciji.

Jer, kada se bavite rukotvorinama i zanatima,ne samo da pomažete sebi, već također pomažete u očuvanju važnog kulturnog naslijeđa prošlih vremena, čuvajući vještine iz prošlosti za budućnost.

Preveo sa engleskog i prilagodio: Una Familia

Izvor: hobbymaker.com,unwind.studio

by administrator

Gdje je nestala ljubav u muzici novih generacija?

Lirski svijet popularne muzike doživio je značajnu transformaciju u posljednja četiri desetljeća. Detaljna analiza Billboardovih Top 40 pjesama od 1971. do 2011. godine, navode istraživači, otkriva zanimljive promjene: prevlast tema ljubavi opala je, dok su pjesme fokusirane na požudu bez ljubavi, ili čak pjesme čija je tema samoljublje, doživjele porast.

Ova evolucija u lirskom sadržaju pjesama ne samo da odražava, već i potencijalno oblikuje društvene norme.

Pomenuti trendovi koji su prisutni u svijetu, već su odavno prisutni i u našem okruženju, na brdovitom Balkanu. Ne ulazeći u analizu umjetničkih vrijednosti pojedinih tekstova pjesama koje čujemo na radiju, TV-programima, ili negdje u prolazu, ipak, ne možemo a da ne konstatujemo da u većini muzičkih žanrova domaće i strane muzike ljubav polako nestaje.

Možemo reći da imamo sreće ako se neki DJ na radiju još uvijek drži Olivera, Gibonija, Montena, Dugmeta, pa i neke ukusne underground scene, ili ako neki dobrostiv gazda kafane, bez obzira na pritisak duštvenog ludila, ne izlazi iz okvira svojih muzičkih protokola, ali je sve manje takvih.

Sve je više mjesta gdje će vašu jutarnju kafu proparati novi narativ ljubavnih interakcija poput “Mijenja me, zaljubila sam se, zaljubila sam se u sebe” ili će se na vas sručiti još gora salva psovki ili psihopatskih nabrajanja poput “U krvi pet promila, nikad ne'am mira, ne, ne Jednu imam, drugu biram, nju nerviram, yeah, yeah”.

Nije bolja situacija ni u folk muzici. I tamo je od patnje rastanka, ili boli zato što je dragi(a) našao(la) drugu, sve prešlo u neku samodostatnost i bezosjećajnost gdje ljubavi ima samo u tragovima, i to često pogrešnim, kao što su obline ili udovi drage ili dragog. Trepavice, kosa , lice, a da ne govorimo o duši i srcu, ostale su u nekom davno polomljenom retrovizoru ili u još uvijek dobrim pjesmama Halida Bešlića ili nekolicine sličnih njemu.

Šta se dešava sa promjenom percepcije ljubavi u muzici novih generacija, veoma je kompleksno pitanje, koje bi zahtijevalo veoma opsežne i temeljite sociološke, psihološke, antropološke i kakve sve druge hrpe analiza i opet bismo ribu teško uhvatili za glavu.

Ali jedno je jasno. Ljudi pišu ono što osjećaju, što im je blisko i čemu teže, iz čega možemo zaključiti da je situacija mnogo lošija po nas nego što mislimo. Jer, i kada ugasite radio i TV, Ili napravite neki vlastiti izbor muzike koju vrtite u autu, ovi koji nam pišu neke nove stvari i redefinišu nam ljubav, svijet, čovjeka, ženu i sve ostalo, i dalje hodaju po cesti i unutar sebe nose raznorazna ludila i viruse, koji su, za koji dan, spremni za upotrebu. To što mi nećemo gledati TV ili ćemo se praviti da to ne postoji, neće ugasiti vojsku influensera, youtube zvijezda i raznih drugih beskičmenjaka koji ne izlaze na površinu zbog svojih umjetničkih sposobnosti, prirodnog dara ili vještine, već zato što iza njih stoji mašinerija beskrupuloznih producenata, koji su zaduženi za opuštanje i entertainment.

Izgleda prosto i nemoguće da danas neki mladić ili djevojka mogu napisati neku ozbiljnu i hvale vrijednu ljubavnu pjesmu, jer su odmah predodređeni na poraz. Kao prvo, čak i u onim najlošijim ljubavnim pjesmama, prirodni odnosi i konstalacije su takve da je sasvim jasno da se neko uvijek tu zbog nekoga žrtvuje, izmičući se u stranu i poništavajući svoj ego, pa čak i u onim manje iskrenim pjesmama tipa “Samo nek tebi dobro je, ja ću da preživim, ne brini, ne brini..”

Takav prirodni poredak stvari sve je manje moguć za nove generacije koje su na svakom koraku, a naročito preko društvenih mreža bombardovane parolama poput "savršeni ste takvi kakvi jeste" "počastite sebe", "volite samo sebe" i sl., koje ih neizostavno oblikuju.

Sve se više govori o tome ne kao o bolesti već kao o “meconomy marketingu” kao novom obliku kulture i potrošnje u kojem potrošači troše na robu i usluge koje podržavaju njihovu sebičnost kao novi životni stil. Potrošači aktivno kupuju proizvode koji im donose samopouzdanje, pokazujući entuzijazam za robu koja ih čini da se osjećaju kao oni sami i pruža osjećaj "čašćenja sebe". Adidasova reklama "Budi svoj", The Body Shop-ova kampanja "Ljubav prema sebi i prihvatanje tijela" i Musinsa slogani "Svi su celebrity s ljubavlju prema sebi" samo su neki od primjera sada sveprisutnih poruka samoljublja i narcizma.

To je naravno jedan kontekst mnogo šireg karaktera koji nije zahvatio samo muziku, već i sve druge umjetnosti, poslove i branše. Analizirajte filmove i serije koje gledate. Iznenadit ćete se veoma malim procentom normalnih bračnih odnosa ili uspješnih romantičnih veza u njihovim scenarijima. Kako je sve manje ljubavi u popularnoj muzici, na TV ili filmu, tako je i sve manje ljubavi u porodici, među prijateljima, rodbinom, kolegama na poslu, ljubavi prema roditeljima. Jesu li ljubav i suosjećanje postali dosadni savremenom čovjeku ili nas ponuđenim obrascima neko postepeno navikava na rađanje novog čovjeka, nebinarnog transformersa, koji je od ljudskog zadržao još samo ime i prezime predaka.

Una Familia

by administrator

Month: December 2024

Istražite

Informacije

Kontaktirajte nas