Drevna medicina američkih indijanaca- ravnoteža duha i tijela
Životne filozofije su poštovanje i razumijevanje. Indijanci su gajili veliko poštovanje prema prirodi, životinjama i zemlji.
Pratili su prirodne promjene, promatrali su ponašanje životinja i stečeno su znanje prenosili djeci. Međuljudski odnosi unutar plemena bili su tolerantni i pozitivni.
Indijanci su vjerovali da sve na Zemlji ima dušu – ljudi, životinje, biljke, planine, rijeke, zemlja… Na tome se temeljio i njihov odnos prema svemu što ih okružuje.
Cijenili su Majku prirodu, a ona im je vraćala darivajući ih svojim prirodnim bogatstvima.
Indijanci su vjerovali da je za zdravlje bitna ravnoteža duha i tijela. Štaviše, vjerovali su da bolest napada neuravnoteženu osobu koja misli negativno i prakticira nezdrav način života.
Indijanci su jednako poštovali unutarnji i vanjski svijet te su smatrali da je duhovnost preduvjet za dobro zdravlje.
Tradicionalne metode liječenja kod indijanaca
Prema vjerovanju Indijanaca, bolesna osoba pati zbog nesklada između duha i tijela.
Stoga su Indijanci oboljelog nastojali vratiti u ravnotežu te su liječili ponajprije osobu, a ne samu bolest.
Njihova se medicina temeljila na darovima prirode, tj. na ljekovitim biljkama.
Teško je otkriti kako su prepoznali ljekovite biljke, ali pretpostavlja se da su im u tome pomogle životinje.
Promatrali su koju biljnu hranu jedu ranjene i bolesne životinje te su na temelju toga shvatili da biljke mogu pomoći i ljudima.
Da bi bili zdravi, Indijanci su se pridržavali ovih načela:
• Duh i tijelo trebaju biti u harmoniji.
• Život u zajednici mora biti skladan.
• Trebamo se brinuti o prirodi i djeci.
• Važno je poznavati ljekovite biljke.
Ljekovite biljke američkih indijanaca
Američki Indijanci koristili su aloju, kamilicu, kupinu, malinu, korijen đumbira, ginseng, ružmarin, kadulju, metvicu, šipak, eukaliptus, ehinaceju, koromač, sladić, valerijanu, crvenu djetelinu, divizmu i mnoge druge ljekovite biljke.
Sok i gel od aloje Indijancima je služio za ublažavanje opeklina, ugriza insekata i rana.
Kamilicu su koristili u obliku čaja kod problema s crijevima i mučnine.
Koru i list kupine su, kao i kamilicu, kuhali i pili kao čaj protiv upala i probavnih tegoba.
Korijen maline konzumirali su u obliku čaja ili sirov kod proljeva i bolesti probavnog trakta.
Korijen đumbira koristili su u prahu, kao začin ili čaj, te u obliku melema ili obloga kod upala, prehlada i gripe, oslabljenog imuniteta i cirkulacije.
Korijen ginsenga dodavali su u hranu te su od njega pripremali čaj ili melem protiv umora, za jačanje imuniteta i poboljšanje koncentracije, kao i za bolji rad jetre i pluća.
Ružmarin su koristili kao začin, ali i u obliku čaja kod bolova u mišićima te za poboljšanje metabolizma i cirkulacije.
Kadulju su koristili u obliku čaja ili u prehrani kod poremećaja u probavi, prehlade i bolnog grla te kao prirodnu zaštitu od insekata.
Metvicu su, kao i kadulju, koristili u obliku čaja ili u prehrani kod prehlade, kašlja i problema s disanjem.
Šipak su Indijanci koristili u prehrani ili kao čaj kod prehlade, kašlja, crijevnih problema i upala.
Ulje lista i korijena eukaliptusa koristili su kod kašlja, nadraženog grla i groznice. Danas je upravo eukaliptus čest sastojak u sirupima protiv kašlja.
Korijen ehinaceje koristili su za jačanje imuniteta te kod groznice i infekcija. Danas se koristi u obliku tinktura. Komorač su Indijanci koristili za žvakanje ili kao čaj kod kašlja, grlobolje i loše probave.
Korijen i lišće sladića koristili su kod kašlja, prehlade i bolnoga grla. Danas se konzumira u obliku čaja.
Valerijanu su koristili u obliku čaja za olakšavanje bolova u mišićima i za smirenje.
Bobice, stabljike, cvjetove i lišće biljke orlovi nokti (drugi naziv je kozja krv) koristili su za liječenje uboda insekata i infekcija kože, a u obliku čaja za liječenje prehlade i glavobolje.
Listove i korijen pasiflore Indijanci su kuhali i pili kao čaj za smirenje i ublažavanje bolova u mišićima, te u obliku melema za liječenje opeklina, ugriza insekata i čireva.
Zabrinjavajući rezultati istraživanja: Voće i povrće nema više nutritivnu vrijednost kao nekada
Sve veći broj dokaza pokazuje da mnoge današnje namirnice nisu toliko bogate vitaminima i hranjivim tvarima kao što su bile prije 70 godina, što potencijalno može ugroziti zdravlje ljudi.
Dok gledate redove šarenog voća i povrća u trgovini, možda niste svjesni da je količina hranjivih tvari u tim kulturama opadala tijekom posljednjih 70 godina.
Sve veći broj dokaza iz više znanstvenih studija pokazuje da mnoge vrste voća, povrća i žitarica koje se danas uzgajaju sadrže manje proteina, kalcija, fosfora, željeza, riboflavina i vitamina C nego one koje su se uzgajale prije nekoliko desetljeća. Ovo je osobito važno pitanje ako sve više ljudi pređe na prehranu temelje na biljkama, što stručnjaci sve više preporučuju za zaštitu javnog zdravlja i očuvanje planeta.
Opadanje nutritivnih tvari "ostavit će naša tijela s manjim količinama komponenata koje su im potrebne za borbu protiv kroničnih bolesti—to će umanjiti vrijednost hrane kao preventivne medicine", kaže David R. Montgomery, profesor geomorfologije na Sveučilištu Washington u Seattleu i koautor knjige What Your Food Ate.
Čak i za ljude koji izbjegavaju prerađenu hranu i prioritet stavljaju na svježe proizvode, ovaj trend znači da je "ono što su naši djedovi jeli bilo zdravije od onoga što danas jedemo", kaže Kristie Ebi, stručnjakinja za klimatske promjene i zdravlje sa Sveučilišta Washington u Seattleu.
Znanstvenici kažu da je korijen problema u modernim poljoprivrednim praksama koje povećavaju prinos usjeva, ali narušavaju zdravlje tla. To uključuje metode navodnjavanja, gnojidbe i žetve koje također ometaju esencijalne interakcije između biljaka i gljiva u tlu, što smanjuje apsorpciju hranjivih tvari iz tla. Ovi problemi događaju se u kontekstu klimatskih promjena i porasta razine ugljičnog dioksida, koji također smanjuju nutritivni sadržaj voća, povrća i žitarica.
Stručnjaci kažu da je važno sagledati ove padove u nutritivnim vrijednostima u kontekstu, i ne dopustiti da vas ove vijesti obeshrabre u konzumiranju raznolike hrane poput voća, povrća i cjelovitih žitarica kako biste održali svoje zdravlje. No, nadaju se da će ovi rezultati potaknuti više ljudi da se brinu o tome kako se njihova hrana uzgaja.
"Većina ljudi zna da je važno što jedemo—ako je i način na koji se naša hrana uzgaja također važan, to otvara novi, snažan razlog da prosječna osoba počne brinuti o poljoprivrednim praksama", kaže Montgomery. "Ne možemo sebi priuštiti gubitak obradivih površina kako raste populacija. Moramo spriječiti daljnje štete i raditi na obnovi plodnosti već degradiranih zemljišta."
Jedna od najvećih znanstvenih studija koja je skrenula pozornost na ovo pitanje objavljena je u prosinačkom izdanju Journal of the American College of Nutrition 2004. Godine. Koristeći USDA podatke o nutritivnom sadržaju iz 1950. i 1999. godine, istraživači sa Sveučilišta Texas u Austinu uočili su promjene u 13 nutritivnih tvari u 43 različite vrtne kulture—od šparoga i mahuna do jagoda i lubenica.
Ovi sirovi plodovi i povrće pokazali su padove u proteinu, kalciju i fosforu, koji su esencijalni za izgradnju i održavanje jakih kostiju i zubi te za pravilnu funkciju živaca. Također je došlo do smanjenja u razinama željeza, koje je ključno za prijenos kisika kroz tijelo, te riboflavina, koji je bitan za metabolizam masti i lijekova. Razine vitamina C—koji je važan za rast i obnovu raznih tkiva u tijelu i za imunološku funkciju—također su opale.
Razina opadanja varirala je ovisno o specifičnim hranjivim tvarima i vrsti voća ili povrća, no općenito je pad iznosio od 6 posto za proteine do 38 posto za riboflavin. Osobito je kalcij dramatično opao u brokuli, kelju i gorušici, dok je sadržaj željeza značajno opao u blitvi, krastavcima i korabi. Šparoge, kelj, gorušica i koraba izgubili su značajne količine vitamina C.
Daljnje studije od tada potvrđuju da se razine hranjivih tvari i dalje smanjuju. Istraživanje objavljeno u siječanjskom broju časopisa Foods 2022. godine pokazalo je da su, dok je većina povrća uzgojenog u Australiji imala relativno sličan sadržaj željeza između 1980. i 2010. godine, došlo do značajnih padova u određenim vrstama povrća. Padovi sadržaja željeza, koji su iznosili od 30 do 50 posto, zabilježeni su kod kukuruza, crvenih krumpira, cvjetače, zelenih mahuna, zelenih graška i slanutka.
Stručnjaci također kažu da su i žitarice doživjele padove. Studija objavljena u 2020. godini u Scientific Reports pokazala je da je sadržaj proteina u pšenici opao za 23 posto od 1955. do 2016. godine, a također su zabilježeni značajni padovi u sadržaju mangana, željeza, cinka i magnezija.
Zabrinjavajući padovi imaju posljedice i za meso životinja. Krave, svinje, koze i janjci sada pasu manje nutritivne trave i žitarice, kaže Montgomery, što zauzvrat čini meso i druge proizvode životinjskog podrijetla manje nutritivnima nego što su bili ranije.
Preveo sa engleskog i uredio : Unafamilia
Izvor: www.nationalgeographic.com
Biti normalan najveći je izazov modernog čovjeka
Naši preci u svakom su pogledu bili mnogo zdraviji od nas. Rijetko se govorilo o bolestima, kako teškim fizičkim oboljenjima, tako i o mentalnim i psihičkim poteškoćama, koje su bile veoma rijetke u našem okruženju. Za razliku od prošlih generacija, nama, u našem vremenu, statistike i nisu baš naklonjene. Razlozi za to su mnogobrojni.
Između ostaloga, nedostatak kvalitetnije organske hrane, koju je danas zamijenila ona industrijska, ali i voće i povrće tretirano pesticidima, ili meso uzgojeno na neprirodan način, ubrizgavanjem određenih hemijskih spojeva za brži ili pretjeran rast.
Ipak, čini se, da je jedan od najvećih razloga fizičkih, ali, ponajviše, mentalnih oboljenja odvojenost čovjeka od prirode i sve veća odvojenost od drugih ljudi. Dodir sa zemljom i njeno obrađivanje je nezamjenjiv segment duhovne i fizičke harmonije čovjeka, kao i uravnotežen socijalni život. Moderni čovjek postavljen je u potpuno neprirodno okruženje, energetski sterilno i isprazno, a da ni sam toga nije svjestan. Čak su i mnogi njegovi poslovi preseljeni u virtuelni svijet, a komunikacija se sve više svodi na onu preko online aplikacija i komunikacijskih mreža. Htio ne htio, čovjek se, na taj način, počinje više uklapati u neki algoritam tehnologije, nego u prirodni poredak stvari, u kome je hiljadama godina živio. Bespomoćan jedino može da konstatuje kako se brzo živi, ili kako sve manje ima slobodnog vremena za bilo šta. A da li je baš sve to tako?
U prirodnom poretku, o kojem danas sve više možemo samo da sanjamo, naši su se preci harmonično uklapali prozvodeći sebi hranu, posjećujući i družeći se komšijama, rodbinom i prijateljima, a, pored njihovih redovnih poslova, bilo je vremena i za upražnjavnje nekih ličnih afiniteta, zanata i hobija.
Danas, kada je vrag odnio šalu, i kada imamo pravi haos u pogledu psiho-fizičkih bolesti i anomalija, mnogi terapeuti, ljekari i psiholozi postaju sve više svjesni problema. Sve više se govori i piše o tome kako je za čovjekovu psiho-fizičku harmoniju potrebno više sati provedenih u prirodi, mnogo više fizičke aktivnosti, sporta, kvalitetnog druženja sa ljudima, dodira sa zemljom, više empatije, kreativnosti, unosa zdravije hrane, itd. Međutim, s druge strane, kako problem nije baš toliko jednostavan, i gdje rješenja ne mogu doći uz pomoć nekog magičnog štapa, jer su problemi modernog čovjeka mnogo dublji nego što mislimo, mnogi, u želji da preko noći pronađu rješenja za sebe, u svemu tome počinju pretjerivati. Rješenja pomoću kojih se čovjek želi rješiti tjeskobe i vratiti u psiho-fizičku harmoniju vrlo često postaju opsesija, pa se moderni čovjek upotpunosti predaje ili trčanju, ili fitnesu, planinarenju, veganstvu, sirovoj ili fensi hrani, cijeđenim sokovima, egzotičnim smoothijima ili bilo čemu drugom, što u osnovi može biti korisno, ali u određenoj mjeri. Pretjerivanje u bilo čemu samo je pokazatelj da je čovjek daleko od harmonije i pokazatelj da samo misli na sebe. Naši su stari, bez life-coachera imali dobro osmišljen I ispunjen život. Orali su i sijali, imali životinje u posjedu, čitali knjige, jeli kuhano varivo kašikom, hodali bosi, pravili pekmez, djeca se igrala u blatu, komšiji su pomagali da pomjeri namještaj ili napravi kuću, družili se i dijelili najljepše trenutke s prijateljima, istovremeno ne znajući da je dodir sa zemljom lijek, da je organska i zdrava hrana lijek, da je čitanje knjiga lijek, da su dobročinstvo i empatija lijek, da je prolivanje znoja lijek. U savremenom svijetu sve što se nekada podrazumijevalo kao sastavni dio normalnog života i što smo negdje usput izgubili, danas postaje nužna terapija za povratak u ravnotežu. U zapadnim društvima već postoje terapije vrltlarstvom, terapije uzemljenjem (iskorištavanjem zemljine energije), terapije razgovaranja, terapije smijeha, terapije dodira sa životinjama, terapije zdrave hrane,
itd. Kada dođemo na taj nivo, već je kasno. Zastanimo i okrenimo se! Oko nas je mnogo neobrađene zemlje, oko nas su mnogi ljudi koji trebaju pomoć ili samo lijepu riječ, oko nas je mnogo obespravljenih, mnogo nepročitanih knjiga i neotkrivenih ideja, zanata i poslova koje nas mogu ispuniti i od kojih društvo može imati veliku korist. Ne dozvolimo da budemo robovi nečijih programa i loših namjera. Ne želimo da svijest naše djece oblikuju jutjuberi, influenseri i poznata lica u službi napadnog marketinga. Ne želimo jeftine sadržaje. Mi nismo prosječni i naša djeca nisu prosječna. Iskoristimo život i njegove mogućnosti na najbolji način. Bez pretjerivanja u bilo čemu. Biti normalan najveći je izazov modernog čovjeka.
Al-Khawarizmijeva jednačina o vrijednosti čovjeka
Matematika je nekada, kao i mnoge druge nauke, mnogo više bila isprepletena sa filozofijom. Filozofske ideje često su pokretale razvoj matematičkih disciplina ili usmjeravale istraživanja u određenom pravcu, dok je matematika bila izvor mnogih filozofskih pitanja i ideja. Danas je ona često svedena na praktične operacije i svoju vidljivu svrhovitost.
Al-Khawarizmi, čije puno ime glasi Abu Džafar Muhamed ibn Musa al-Khawarizmi (750-950) matematičar je koga još zovu i “otac algebre”. Pored toga što je bio matematičar bio je i glasovit geograf i astronom, a, pored algebre, najzaslužniji je za uvođenje arapskih brojeva u matematiku i za mnoge matematičke operacije.
Jedna, koja, možda, i nije toliko značajna za nauku koliko za filozofiju života je njegova jednačina o vrijednosti čovjeka.
Ako je čovjek pošten i moralan jednak je broju=1.
Ako je šarmantan,dodajemo mu jednu nulu =10.
Ako je bogat, dodajemo još jednu nulu, dakle =100.
Ako je plemenitog roda, ide još jedna nula =1.000.
Ako vrijednost poštenja i morala (1) tog čovjeka nestane, ostaju samo nule,koje su bezvrijedne.
Novac, bogatsvo, porijeklo, ne vrijede ništa ako morate hodati pognute glave!
Tehnologija stvara anksioznu i depresivnu novu generaciju-neki su od zaključaka ovogodišnjeg Svjetskog ekonomskog foruma
(ovaj članak je dio sesija Svjetskog ekonomskog foruma, 2024.)
Od 2014-2015. do 2023. godine, broj djece koja su gotovo neprekidno online otprilike se udvostručio, što ističe kako su tehnološki napreci promijenili djetinjstvo u poslednjim godinama. Nova istraživanja sa Univerziteta u Oxfordu pokazuju snažnu povezanost između korišćenja društvenih mreža kod tinejdžera i povećane anksioznosti i depresije. Globalni budući savjet za mentalno zdravlje ima za cilj da se bavi značajnim porastom problema mentalnog zdravlja nakon pandemije COVID-19, promovirajući inovativne javno-privatne inicijative koje transformišu tretman i stvaraju trajna rješenja. Od pojave aplikacija za pametne telefone do novih podsticaja na društvenim mrežama, posljednji tehnološki napreci označavaju promjenu u djetinjstvu i jedinstven set izazova ove generacije, koji roditelji počinju da prepoznaju.
Podaci prikazuju složenu sliku: problemi mentalnog zdravlja među mladima globalno su u porastu, i dok povećano vrijeme provedeno pred ekranom i korišćenje društvenih mreža doprinose ovom trendu, nije sve digitalno angažovanje štetno. Stručnjaci naglašavaju potrebu za uravnoteženom upotrebom tehnologije i redizajnom digitalnih alata kako bi se podržao normalan razvoj djece. Društvo je pred velikim naporima ka zaštiti mentalnog zdravlja mladih u sve digitalnijem svetu.
Šta nam podaci govore?
Prema profesoru psihologije Kathleen Pike, ne postoji jedna priča koja opisuje iskustva djece, pozivajući se na TED govor autorice Chimamande Ngozi Adichie o tome kako su naši životi i kulture sastavljeni od mnogih preklapajućih priča.
Danas postoji 1,2 milijarde mladih ljudi u dobi od 15 do 24 godine, što čini 16% svjetske populacije. Dakle, jasno je da se radi o raznolikoj i složenoj priči, a podaci u velikoj meri podcjenjuju zemlje sa niskim i srednjim prihodima, kaže Pike, koja predaje na Univerzitetu Columbia.
Međutim, podaci jasno ukazuju na to da se problemi mentalnog zdravlja povećavaju i da se predviđa njihov dalji rast. Godine 2019. jedan od osam ljudi, ili 970 miliona ljudi širom svijeta, živio je sa mentalnim poremećajem, pri čemu su anksiozni i depresivni poremećaji najčešći. U 2020. godini, broj ljudi sa anksioznim i depresivnim poremećajima povećao se za 26%, odnosno 28%.
Podaci također pokazuju da djeca i tinejdžeri nisu imuni na ovaj porast, naprotiv, oni su u fokusu problema.
Svjetska zdravstvena organizacija izvještava da globalno, jedan od sedam mladih u dobi od 10 do 19 godina doživljava mentalni poremećaj, što čini 13% globalnog tereta bolesti u ovoj starosnoj grupi. Depresija, anksioznost i poremećaji ponašanja među vodećim su uzrocima bolesti i invalidnosti među adolescentima, a samoubistvo je četvrti vodeći uzrok smrti među osobama od 15 do 29 godina. Stope stresa, straha i usamljenosti su mnogo veće i neprekidno rastu.
Šta se dešava sa mladima danas?
Nita Farahany, vodeća stručnjakinja za etičke, pravne i društvene implikacije novih tehnologija na Univerzitetu Duke, dodala je svoje viđenje ovog problema kao roditelj na Godišnjem sastanku Svetskog ekonomskog foruma 2024. godine u Davosu, Švajcarska.
„Ja sam roditelj osmogodišnje kćerke i brinem se da će, između osme i osamnaeste godine – ako je poput prosječne djece – provesti otprilike 4,8 budnih godina svog života ispred ekrana. To je otprilike 4-5 budnih sati dnevno provedenih ispred ekrana i uronjenih u tehnologiju. Ovo nije spekulativna budućnost; to je sadašnja stvarnost zasnovana na podacima. I nejasno je kako se njihov kognitivni pejzaž fundamentalno preoblikuje ovom stvarnošću.“
„Nalazimo se na prekretnici,“ dodala je. „Naša djeca su u kontinuiranom eksperimentu i ne znamo koji će biti ishod – ali imamo neke podatke koji nam pomažu da razmišljamo drugačije o tome kako se tehnologija koristi, uz poštovanje cijelog djeteta i njegovog blagostanja.“
Od 2014-2015. do 2023. godine, broj djece koja su gotovo neprekidno online otprilike se udvostručio, sa tri i po sata dnevno na sedam ili više sati svaki dan. To pokazuje kontinuirani porast vremena provedenog online, a ne privremeni skok tokom pandemije, kao što su mnogi nekada mislili.
Kako se povećala dostupnost i pristup pametnim telefonima, tako su se povećale i incidencije anksioznosti, depresije i poremećenog sna.
Nova istraživanja sa Univerziteta u Oxfordu otkrivaju snažnu korelaciju između vremena provedenog na društvenim mrežama i rastuće stope anksioznosti i depresije kod mladih, izvještava Financial Times.
U inicijalnoj fazi desetogodišnje studije, istraživači su otkrili da 60% od 7.000 mladih uzrasta od 16 do 18 godina provodi do četiri sata dnevno na ovim platformama, a u nekim slučajevima i do 8 sati. Samo povećanje sna i fizičke aktivnosti poboljšalo bi mentalno zdravlje ove starosne grupe, rekli su.
Djevojke su bile sklonije od dječaka da prijave probleme mentalnog zdravlja, pri čemu je svaka peta 16-godišnja djevojka bila registrovana od strane NHS službi za mentalno zdravlje.
Odluke za ublažavanje štete
Uzrok nije očigledan, niti je korelacija sa vremenom provedenim pred ekranom – dio tog povećanog vremena online posljedica je rasta kreativnosti, povezanosti i mogućnosti za učenje i uranjanje. Međutim, intrigantno je, kako naglašava Farahany, da je studija studenata koji su ograničili svoje vreme pred ekranom na 30 minuta dnevno pokazala da su, nakon tri nedelje, prijavili mnogo niže stepenove depresije i usamljenosti.
Dio ovog poboljšanog mentalnog blagostanja čini se da je rezultat boljeg sna, ali nije vjerovatno jedini razlog.
Dakle, šta treba da uradimo da se suočimo sa novim štetama za djecu i mlade i preokrenemo trend rastuće anksiozne generacije?
„Dio problema je u tome što su ove platforme namjerno dizajnirane sa kognitivnim konstrukcijama koje podstiču povećanu angažovanost i korišćenje“, kaže Farahany, ističući karakteristike kao što su automatsko reprodukovanje ili povremene nagrade koje igifikuju iskustvo na društvenim mrežama i stvaraju pritisak vršnjaka.
Tehnologija ne mora biti takva ako je možemo dizajnirati na način koji poštuje dijete i sve njegove slojeve i prepoznaje da konstantna upotreba tehnologije ne može biti njihova cijela priča. Mora prepoznati da je njihova interakcija i povezanost s drugima i prirodom ključna.
„Pokušavajući da dizajnira svijet za pristup ‘ciielog djeteta’, mora uključivati redizajn tehnologije“, dodaje Farahany, ali da bismo to postigli, moramo prepoznati da nije svo vrijeme provedeno pred ekranom štetno – ključ je u ravnoteži.
„Podsticanje aktivne upotrebe tehnologije umesto pasivne. Radi se o prepoznavanju gde su koristi i kako se tehnologija može uskladiti s djecom.“
Važni napori su u toku da se to ostvari.
„Moramo razmotriti dizajn tehnologije i redizajn, od društvenih mreža fokusiranih na privatnost do tehnologija koje se fokusiraju na osnaživanje djece umesto njihovog zarobljavanja.“
Inicijative usmjerene na djecu
Finska je namjerno dizajnirala svoj kurikulum kako bi pripremila djecu od najranijeg uzrasta za borbu protiv dezinformacija, integrišući tehnologiju na načine koji im pomažu da razviju sposobnosti rasuđivanja, vještine i mentalnu agilnost.
Neprofitna organizacija Common Sense Education, slično tome, ima kurikulum digitalnog građanstva koji podučava djecu osnovama digitalne pismenosti, kako to utiče na njih i kako mogu donositi odluke koje ih osnažuju za digitalnu budućnost.
Globalni budući savjet za mentalno zdravlje Foruma ima za cilj da se bavi značajnim porastom depresije, anksioznosti, upotrebe supstanci i stope samoubistava od pandemije COVID-19 promovisanjem inovativnih javno-privatnih inicijativa koje transformišu tretman mentalnog zdravlja i stvaraju trajna rešenja.
Ove akcije će pomoći u pripremi djece za svijet sa povećanom digitalnom uronjenosti. Međutim, ima još mnogo toga što se može učiniti.
Moramo razmotriti dizajn i redizajn tehnologije, od društvenih mreža koje se fokusiraju na privatnost do tehnologija koje se fokusiraju na osnaživanje djece umesto da ih zarobe.
Osnovni novi set industrijskih standarda o zakonima o djeci koji uzimaju u obzir njihove jedinstvene ranjivosti i podstiču njihovo osnaživanje, zajedno sa robusnim političkim okvirima koji štite djecu, traže da se riješe praznine. Na primer, nova pravila u Kini za jačanje zaštite djece online i politike EU usmjerene na djecu fokusiraju se na to kako koristiti povećane resurse za mentalno zdravlje i finansiranje.
Potrebno je više ovakvih napora i kolektivni fokus na poboljšanje mentalnog zdravlja mladih. Vidimo jasnu priču o roditeljima koji prezaštićuju djecu u stvarnom svetu dok ih nedovoljno štite u virtuelnom svijetu, zaključuje socijalni psiholog i autor Jonathan Haidt, naglašavajući jasnu poruku za akciju za roditelje, učitelje, prijatelje i rodbinu koji žele poboljšati mentalno zdravlje djece i adolescenata.
Prijevod s engleskog: Unafamilia
Susret s prirodom je lijek
Lako je upasti u haos i zahtjeve svakodnevnog života. Kako nivo stresa raste, a brige o mentalnom zdravlju postaju sve prisutnije, pronalaženje efikasnih načina za ublažavanje tih problema je od suštinskog značaja. Jedno često zanemareno, ali izuzetno moćno rješenje leži odmah izvan naših vrata: ljepota prirode. Od bujnih zelenih šuma do mirnih jezera i živopisnih cvjetnih vrtova, čuda prirodnog svijeta imaju transformativnu moć na naše mentalno blagostanje. U ovom sažetom tekstu istražićemo ukratko kako uranjanje u prekrasno okruženje može značajno poboljšati mentalno zdravlje.
- Smanjenje stresa i opuštanje: Bijeg iz betonske džungle i ulazak u prirodu omogućava nam da se isključimo od stalne stimulacije ekrana i poslovnih rokova. Mirni pejzaži i umirujući zvuci prirode pružaju umirujući efekat na naš nervni sistem. Istraživanja su pokazala da provođenje vremena u zelenim prostorima može smanjiti nivoe kortizola, hormona povezanog sa stresom, što dovodi do većeg osjećaja opuštenosti i mira.
- Poboljšanje raspoloženja i sreće: Ljepota prirode pokreće oslobađanje endorfina, hemikalija u mozgu koje nas čine sretnima. Bilo da se radi o prizoru cvjetova u punom cvatu ili zvuku ptica koje cvrče, ovi prirodni podsticaji promovišu pozitivan pogled na život i povećavaju osjećaj sreće. Prirodna ljepota ima moć da podigne naše raspoloženje i razvije osjećaj radosti i zadovoljstva.
- Poboljšana kognitivna funkcija: Priroda ima izuzetnu sposobnost da poboljša fokus i poveća kognitivne sposobnosti. Provođenje vremena u prekrasnim okruženjima povezano je s poboljšanjem pamćenja, koncentracije i sposobnosti rješavanja problema. Priroda pruža priliku našim preopterećenim umovima da se resetuju, obnove i vrate svakodnevnim zadacima s novom jasnoćom i kreativnošću.
- Ublažavanje anksioznosti i depresije: Terapeutske koristi prirode se protežu i na pojedince koji se bore s anksioznošću i depresijom. Šetnje prirodom i provođenje vremena u slikovitim okruženjima pokazali su se efikasnima u smanjenju simptoma anksioznosti i depresije, pružajući prirodnu alternativu ili dopunu tradicionalnim terapijskim metodama. Osjećaj divljenja i čuđenja u prirodi može pomoći pojedincima da steknu perspektivu o svojim problemima i stvore osjećaj nade za budućnost.
- Povećana fizička aktivnost: Prekrasni vanjski prostori često potiču fizičku aktivnost, bilo da se radi o planinarenju kroz nacionalne parkove ili jednostavnom laganom šetnji parkom. Redovna tjelovježba, čak i u obliku laganih šetnji, dokazano ima pozitivne efekte na mentalno zdravlje, poboljšava san i smanjuje osjećaj umora i malaksalosti.
- Društvena povezanost i zbližavanje: Ljepota prirode može djelovati kao katalizator za društvenu interakciju i zbližavanje. Dijeljenje zadivljujućeg pogleda ili divljenje čudima prirode s drugima potiče osjećaj povezanosti i zajednice. Značajne veze i društvena podrška su ključni elementi za održavanje dobrog mentalnog zdravlja.
- Razvijanje svjesnosti: Boravak u prekrasnom okruženju prirodno potiče svjesnost — praksu potpuno prisutnog trenutka. Ljepota prirode nas primorava da usporimo, posmatramo naše okruženje i pustimo ubrzane misli o prošlosti ili budućnosti. Ova praksa svjesnosti doprinosi smanjenju stresa i opštem blagostanju.
U zaključku, iscjeliteljska moć prirode ne može se podcijeniti. Ljepota prirodnog svijeta ima dubok uticaj na naše mentalno zdravlje, nudeći olakšanje od stresa, poboljšanje raspoloženja, povećanje kognitivnih funkcija i ublažavanje anksioznosti i depresije. Uronivši se u čuda prirode, možemo iskoristiti ove nevjerovatne prednosti i razviti zdraviji, sretniji i uravnoteženiji život.
Dakle, sljedeći put kada se osjetite preopterećeno ili opterećeno životnim izazovima, odvojite trenutak da izađete napolje, udahnete svjež zrak i cijenite ljepotu oko sebe. Priroda nije samo izvor vizuelnog užitka; ona je balzam za dušu, prirodni lijek za stresove modernog života i put ka boljem mentalnom zdravlju. Prigrlite ljepotu prirode i dopustite joj da izliječi vaš um i duh.
Prijevod sa engleskog: Unafamilia
Izvor: thewell-beingcollective.medium.com
Ogromne koristi (openmind) intelektualne otvorenosti
Zašto su učenicima i studentima škola i univerziteti često nezanimljivi? Zašto u razgovorima o bilo kojoj temi iz historije, religije, politike, brzo eksplodiramo i bučno reagujemo? Da li ono što čitamo i učimo uvijek moramo bespogovorno prihvatiti, bez da dovoljno razmislimo i još detaljnije istražimo iz različitih izvora? Da li smo mi sami uvijek u pravu, ili smo mogli nešto i krivo naučiti? Jesmo li spremni prihvatiti i jača I tačnija mišljenja, iako to mijenja neka naša uvjerenja? Sve to su pitanja kojima se moramo pozabaviti, ukoliko želimo živjeti život dostojan čovjeka, u društvu u kojemu će preovladavati stvarno i istinsko znanje, harmonija i tolerancija, kritička misao, a ne, uvijek i iznova učenje i ponavljanje napamet, borba za inteletualni ego i nadjačavanje glasnijeg i jačeg.
U ovoj prilici donosimo vam jedno razmišljanje jednog američkog studenta na ovu temu, koju on, istina, pokušava smjestiti samo u okvire obrazovnih institucija, ali koristi ovog njegovog razmišljanja svakako su primjenjivi i van tih okvira.
Kako često razmišljate o mogućnosti da biste mogli pogriješiti u svojim najdragocjenijim uvjerenjima? Koliko ste vremena proveli razmatrajući argumente s kojima se duboko ne slažete? Koliko često tražite intelektualni angažman s onima koji imaju suprotna mišljenja?
Postavljam ova pitanja jer cijenim intelektualnu razmjenu i želim da ona cvjeta, a ne da se muči u suočavanju s žestokim neslaganjem.
Mnogi se mogu složiti da je otvorenost—spremnost da se razmotre nove ideje i argumenti—pozitivna karakteristika aktivnog uma. Stoga bi se studenti trebali poticati na otvorenost. Međutim, ne želim da moj argument stane ovdje. Umjesto toga, želim navesti neke kratkoročne i dugoročne koristi prakticiranja otvorenosti kako bih ojačao svoju preporuku da nastavnici ugrade više truda u izlaganje studenata različitim perspektivama.
Koje su kratkoročne koristi?
- Pluralizam: otvorenost omogućava širi raspon intelektualne rasprave.
- Promišljeno razmatranje različitih mišljenja može potaknuti razumijevanje razmišljanja koje leži iza suprotstavljenih argumenata, kako bi studenti mogli učinkovito kontrirati njima.
- Razmatranje logičkog argumentiranja onih s kojima se ne slažemo može nam pomoći da ojačamo vlastite argumente i poboljšamo svoju sposobnost učinkovite komunikacije različitih mišljenja.
- Studenti koji bi inače bili nevoljni izraziti svoja mišljenja mogli bi biti skloniji to učiniti u interakciji koja je otvorena.
- Otvorenost može unaprijediti međusobno razumijevanje, što omogućava ideal studenata koji konstruktivno i kohezivno rade na postizanju zajedničkih ciljeva, unatoč intenzivnom neslaganju.
Koje su dugoročne koristi?
- Otvorena interakcija na fakultetu priprema studente za konstruktivnije razgovore o osjetljivim pitanjima nakon što diplomiraju.
- Razmatranje mišljenja sa svih strana raznih pitanja može pomoći studentima da shvate intelektualnu vrijednost i demokratski značaj političke tolerancije u njihovom budućem radnom mjestu.
- Kozmopolitizam: poticanje otvorenosti može biti način obrazovanja studenata o važnosti očuvanja univerzalnog poštovanja prema legitimnim razlikama.
- Izloženost i trajni angažman s širim spektrom perspektiva o gorućim pitanjima mogu bolje osposobiti studente da budu informirani kritički mislioci koji rješavaju probleme u raznim područjima ljudskog djelovanja.
- Studenti su skloniji isprobavanju novih stvari i preuzimanju kritičnih (potencijalno nagrađujućih) rizika nakon diplomiranja i ulaska u razne karijere.
Mislim da mnogi učitelji mogu učiniti više kako bi pomogli svojim studentima da potencijalno steknu ove koristi. U mnogim razredima društvenih znanosti i humanistike, čak i najbolji profesori govore studentima svoje osobno razumijevanje određenog mislioca, pitanja ili događaja. Osobno, ne mislim da profesori trebaju nužno samocenzurirati se, biti apolitični ili suzdržavati se od izražavanja svojih mišljenja. Međutim, mislim da bi studenti više naučili ako bi profesori uložili više truda u predstavljanje višestrukih perspektiva o temama rasprave.
Na primjer, ako se u predmetu političkih znanosti raspravlja o afirmativnoj akciji, mislim da bi studenti imali koristi od toga da profesor predstavi i objasni argumente sa svih strana pitanja, ne samo za i protiv, već i one perspektive koje su negdje između koje bi mogle podržati afirmativnu akciju pod drugačijim obzorima ili izmijenjenim institucionalnim okvirom. Dok profesori trebaju imati slobodu izražavati svoja gledišta, trebali bi biti svjesni u kojoj mjeri to može utjecati na razmišljanje i razumijevanje svojih studenata.
Štaviše, profesori mogu potaknuti studente koji se čine sklonima jednom ili drugom stajalištu da razmotre različita razumijevanja teme o kojoj se raspravlja. Ovaj pedagoški pristup ne odnosi se samo na društvene znanosti. Ako, recimo, u engleskom jeziku studenti čitaju "Moby Dicka" Hermana Melvillea, klasični tekst koji se često podučava na univerzitetima, ne bi trebali biti izloženi samo jednoj interpretaciji ili čitanju teksta. Umjesto toga, trebali bi biti upoznati s kontrastnim interpretacijama različitih kritičara koje ih izazivaju da ispituju vlastite ideje i propitkuju one koje se raspravljaju.
Naravno, profesori ne bi trebali očekivati da se studenti slažu s njima. Poštovanje neslaganja trebalo bi se shvatiti kao legitimni, značajni i poučni intelektualni ishod svake rasprave. U ovom smislu, cilj seminarâ i predavanja nije ostaviti studente s uvjerenjem u profesorovo mišljenje. Dok profesor može slobodno izražavati i braniti svoja mišljenja, cilj bi trebao biti izazvati studente da kritički razmišljaju o mišljenjima sa svih strana pitanja o kojima se suštinski ne slaže.
Usvajajući ovaj pristup prema otvorenosti, kako sugerira veliki američki pragmatični filozof, John Dewey, "uključuje aktivnu želju slušati više strana nego jednu; obratiti pažnju na činjenice iz bilo kojeg izvora; posvetiti punu pažnju alternativnim mogućnostima; prepoznati mogućnost pogreške čak i u uvjerenjima koja su nam najdraža."
Potičem sve studente i učitelje da razmotre ovaj pristup upravo zato što on ima za cilj biti velikodušan i suosjećajan prema bilo kojoj perspektivi iz koje možemo steći uvid i mudrost u našim nastojanjima da napravimo pozitivnu promjenu u životima drugih.
Prijevod s engleskoga: Unafamilia
Izvor: www.timeshighereducation.com
Za dobro zdravlje PRVO treba promijeniti način razmišljanja!
Dr Bruce Lipton poznati je američki molekularni biolog i istraživač, pionir epigenetike koji je veći dio života posvetio proučavanju matičnih stanica. Upravo je zahvaljujući njima, tvrdi, i otkrio tajnu zdravlja i života. Znanost i medicina oduvijek su nas učili da je svatko od nas isključivo odraz vlastite DNA-a, odnosno gena. Iz toga proizlazi da smo potpuno nemoćni da bilo što mijenjamo, ali to je daleko od istine, kaže dr Lipton.
Dr Lipton je u svojim istraživanjima uočio nešto jako zanimljivo – na ljudske stanice snažno utječe okruženje, kao i naše misli i uvjerenja. U jednom od svojih brojnih istraživanja promatrao je ponašanje identičnih matičnih stanica u Petrijevoj posudi, u tri različita kemijska okruženja.
Svaka od tih skupina matičnih stanica, iako su genetski identične, razvila se u nešto drugo – ovisno o okruženjem pa su se tako u jednom okruženju matične stanice pretvorile u stanice kosti, u drugom su nastale masne stanice, a u trećem mišići. Zaključio je da nisu geni ti koji odlučuju kako će se stanica razvijati i hoće li biti bolesna ili zdrava. Važno je okruženje.
Vaše stanice reagiraju na vaš doživljaj svijeta
Naš organizam čini ogromna skupina od 30 trilijuna stanica koje rade u harmoniji. I na ponašanje svake te stanice naveliko utječu naš um i percepcija, odnosno doživljaj svijeta, kaže dr Lipton. Na primjer, ako svijet doživljavate kao prijateljsko mjesto, vaše stanice će primati takve signale koji će ih upućivati na otvaranje, rast i razvoj.
No, ako isti taj svijet promatrate kao neprijateljsko mjesto u kojem se neprestano od nečega morate braniti i čuvati, vaše stanice će primati signale zatvaranja pa će, umjesto da obavljaju svoje uobičajene funkcije, one sada preuzeti novu ulogu – branit će se od stresa i neprijatelja.
Isto tako, dr Lipton kaže da svaka stanica ima sve organe kao što ih ima i ljudsko tijelo pa tako njihove membrane imaju ulogu – mozga. Preko tih membrana one primaju signale izvana pa tako u skladu s vlastitom inteligencijom i mudrošću uključuju ili isključuju određene gene, što zatim utječe na vaše cjelokupno zdravlje.
Stres se „hrani“ vašom energijom
Mnogi danas žive neprestano pod stresom. Stres potiče lučenje hormona kortizola, koji skuplja vaše krvne žile. Tada se energija iz trbuha, koji je centar vaše vitalnosti, imuniteta i zdravlja, preusmjerava u udove koji dobivaju potpuni prioritet u situaciji „bori se ili bježi“.
Budući da stanice pod stresom puno energije troše na obranu, više nema dovoljno energije za rad probavnog sistema, imunološkog sistema, itd. Zbog toga s vremenom organizam oslabi pa se tako stvara pogodno tlo za razne poremećaje i bolesti.
Koliko biste samo energije potrebne za zdravlje sačuvali kada biste eliminirali stres!
U tome bi vam mogla pomoći spoznaja da ste besmrtni. Vi niste fizičko tijelo, nego duh koji ga oživljava, kaže dr Lipton. Zamislite svoje tijelo kao TV prijemnik, a ono što ga pokreće je signal koji TV prima – izvana.
Jednom kada se vaš TV prijemnik pokvari, taj signal i dalje negdje postoji, ali će se emisije sada prikazivati na nekom novom TV prijemniku. Kada istinski shvatite da ste besmrtni, stres će se istopiti i izgubit ćete osjećaj straha jer ćete znati da se zapravo i nemate čega bojati.
Moć pozitivnih i negativnih uvjerenja
Vaše misli snažno utječu na vaše stanice. Kao što su moćne vaše pozitivne misli, jednako su snažne i one negativne, a njihov se učinak naziva nocebo. Na primjer, ako vas netko uvjerava u to da ste bolesni i da ćete od te bolesti vrlo brzo umrijeti, i vi u to zaista povjerujete, to bi vam se zaista moglo i dogoditi.
Više je zabilježenih slučajeva ljudi koji su umrli jer su ih liječnici (i obitelj) uvjerili da su teško bolesni, iako je autopsija poslije otkrila da uopće nisu bili smrtno bolesni. Isto tako, psiholozi kažu da je više od 70 posto naših misli negativno (i uglavnom nepotrebno), stoga i nije nikakvo čudo što se na nas „lijepe“ bolesti.
Stoga, dobro birajte misli koje ćete hraniti svojom pažnjom i mudro selektirajte u što ćete vjerovati.
Svjesni ili podsvjesni um – tko vodi glavnu riječ?
Um je glavni uzrok bolesti danas na našoj planeti. Prema dr Liptonu, naše fizičko tijelo je odraz nevidljivog energetskog polja koje ga oblikuje, a to je energetsko polje upravo naš um. Promjenom vlastite percepcije svijeta utječemo i na svoje tjelesne funkcije i stanice, što rezultira dobrim zdravljem i vitalnošću.
Međutim, treba znati i to da se naš um sastoji od dva dijela: podsvjesnog i svjesnog uma. Čak 95% vremena funkcioniramo iz svog podsvjesnog uma, koji se sastoji od navika i naučenog ponašanja, a samo 5% vremena djelujemo iz svjesnog, kreativnog uma.
Svatko od nas je „isprogramiran“ već do svoje šeste godine. Do tada je naš mozak poput vrpce snimao okruženje pa smo poput spužve upijali ponašanje roditelja i okoline, njihove stavove, loše i dobre obrasce, strahove, predrasude i sl. Mi smo „programirani“ da vjerujemo kako nemamo moć odlučivanja, a to je sve zato da bi neka manjina u svijetu nama mogla vladati.
Iako svaki čovjek raspolaže jednakom moći i snagom, upravo programiranost dovodi do toga da jedan čovjek postaje prosjak na ulici, a drugi milijunaš.
„Ako radite na ostvarenju nekog svog zamišljenog plana i primjećujete da morate uložiti ogroman trud i sve pritom zapinje, to je samo zato što vas vaš podsvjesni um sabotira“, kaže dr Lipton. Kako ne biste bili žrtva tog programa i vlastite podsvijesti, mijenjajte negativna uvjerenja i ponavljajte uvijek iznova ono što želite biti – sretni, zdravi i ispunjeni pojedinci.
Kada se i pojave negativne misli, zaustavite se i osvijestite se, savjetuje dr Lipton. Ako su vam roditelji ili okolina neprestano ponavljali da je čovjek nemoćan ili da je život jako težak, govorite sami sebi i ponavljajte neku suprotnu, afirmativnu misao – i to iz dana u dan.
Upornim ponavljanjem nekih novih misli, u koje pritom istinski vjerujete, izbrisat ćete stara uvjerenja i obrasce i zamijeniti ih nekim novim koji su za vas puno zdraviji. I tada će vaša podsvijest zaista raditi u vašu korist.
Vaše tijelo samo proizvodi najbolje lijekove!
Dr Lipton naglašava da svatko od nas naveliko sam odlučuje o svom zdravlju. Svaki čovjek u svom organizmu ima veliki broj matičnih stanica koje imaju moć obnavljanja svakog organa ili tkiva. Dakle, naš organizam ima moć revitalizacije i samoobnavljanja. Ipak, kako to da neki lijekovi zaista djeluju? I za to postoji objašnjenje. Naime, svatko od nas u svom tijelu ima prirodni ekvivalent tom lijeku, kaže dr Lipton.
Ako u vašem organizmu postoje receptori za lijek, to samo znači da u vama već postoji prirodni lijek kojem su ti receptori namijenjeni, ali ga možda vaše tijelo u tom trenutku ne proizvodi.
Prirodne lijekove u sebi možemo proizvesti promjenom stanja svoje svijesti. Jedan od takvih lijekova je anandamid ili „molekula blaženstva“. Riječ je o pravom prirodnom antidepresivu kojeg proizvodi naš mozak kada smo sretni i ushićeni.