Djetinjstvo i mladost nekad su bile ispunjene pričama i knjigama, ali i jednostavnim radostima – satima provedenim u prirodi, posmatranjem ptica, oblaka ili insekata, istraživanjem planina, dvorišta ili komšiluka. Često su te aktivnosti nastajale iz dosade, ali upravo ta dosada bila je plodno tlo za maštu. Tada se razvijala sposobnost da sami smišljamo priče, da osjećamo i produbljujemo svijet unutar nas samih, ili suosjećamo sa drugima, bili oni stvarne osobe, ili likovi iz priča ili prošlosti.
Danas je mladima na dohvat ruke gotovo sve, ali u nekom sasvim drugom obliku: mreže, kratki videi, memovi, instant sadržaji, sve što nudi kratke i vruće informacije, trenutnu zabavu, razvijajući na taj način jake i brze emocije. Svijet je brz i atraktivan, ali rijetko traži strpljenje, fokus ili unutrašnji angažman. Često se događa da mladi oblikuju sebe i svoje izbore prema viralnim trendovima, kopiraju stilove, ponašanje i interese iz digitalnog svijeta, umjesto da razvijaju vlastiti ukus i originalnost. Među novim generacijama teško je prepoznati ono što je neponovljivo i autentično, bilo kada je riječ o odijevanju, biranju muzike, profesije, pa čak i prijatelja ili životnih partnera. Identitet često postaje niz tuđih, nametnutih ideja, a mašta i kreativnost ostaju potisnute.
Knjige i pripovijedanje, sat vremena provedenih u dvorištu, šetnja kroz planinu ili park, gledanje neba ili jednostavno posmatranje svijeta oko sebe – sve su to male, ali snažne protuteže digitalnom sadržaju. One omogućavaju mladima da uspore, razmišljaju i grade unutar sebe vlastite svjetove, da prave vlastite izbore, umjesto da kopiraju tuđe. Upravo kroz takve aktivnosti mašta postaje temelj za buduće sposobnosti: kreativno rješavanje problema, emocionalnu zrelost i sposobnost da zamislimo život drugačijim.
Starije generacije možda nisu imale toliko razvijenu tehnologiju, ali imale su vrijeme i prostor za unutrašnji svijet. Današnja generacija ima sve, ali često nema prostor za sanjanje. Ako želimo da mladi ne budu samo konzumenti, nego i kreatori, moramo im omogućiti balans: digitalni sadržaj može zabaviti, ali knjige, priče i istraživanje svijeta – kroz igru, posmatranje i prirodu – daju im sposobnost da sanjaju i zamišljaju, da oblikuju vlastiti ukus i identitet, i da postanu ljudi koji cijene originalnost i neponovljivost.
Mašta je sposobnost da se svijet vidi šire, dublje i osobnije. Bez nje, život postaje niz brzih impulsa i kopija tuđih ideja; sa njom, život postaje svijet mogućnosti i jedinstvenih iskustava.
Una Familia