Ako ne znate ništa o pojmu transhumanizma ili ste samo površno čuli za njega, to ne znači da vas se on ne tiče i da duboko ne utiče na vaš trenutni život, ili život vase djece u budućnosti. Ako ovaj pojam ukucate na Wikipediji izaći će vam otprilike ovakav odgovor:

“Transhumanizam (ponekad skraćen kao >H or H+) međunarodni je intelektualni i kulturni pokret koji podržava uporabu novih znanosti i tehnologija za poboljšanje ljudskih mentalnih i fizičkih sposobnosti i prirođenih vještina te poništenje onoga što se smatra nepoželjnim i nepotrebnim aspektima ljudskog stanja, kao što su glupost, patnja, bolest, starenje i neželjena smrt.”

Koje li ironije!?

Zar upravo te nove znanosti i tehnologije svojim neetičnim pristupom nisu uzrokovale upravo većinu tih mentalnih i fizičkih bolesti, patnje, kao i mnogih preuranjenih slučajeva smrti. U ovom vremenu, kao nikada prije, sumnjive vakcine i lijekovi, genetski modifikovana i industrijska hrana, uništavanje prirodnih sjemena, pesticidi, internet, društvene mreže, te razni drugi sociološki i biološki eksperimenti nad nama, nisu dobrinijeli porastu mentalne i fizičke propasti novih generacija.

Krajnji cilj transhumanizma je promjena vrste, što njegovi promotori i ne kriju.

Praktičan primjer ove vrste “pomoći” čovječanstvu desio se u januaru ove godine. Naime, američka neurološka tvrtka Neuralink, koju ne nadgleda nikakav ozbiljan naučni institut ili tim odgovornih istraživača, već se nalazi u rukama američkog multimiljardera Elona Muska, koji radi što mu se prohtije, ugradila je prvi čip u mozak čovjeka. Ovaj čin nam je otvorio vrata nekog novog svijeta, gdje samo možemo naslućivati kakve mogu biti strašne posljedice i kakav nas sve nekontrolisani haos može očekivati u skorijoj budućnosti

Ove ideje koje nam se kao nekakav pozitivan trend u mainstream medijima promoviraju, izazvale su posljednjih decenija buru negodovanja mnogih intelektualaca i filozofa, ali koji, nažalost, kao skromni univerzitetski profesori ili nezavisni intelektualci, ostaju tihi u moru medija koje upravo financiraju i kontrolišu ljudi poput Elona Muska.

Kada su urednici časopisa Foreign Policy osmorici najistaknutih američkih intelektualaca iz oblasti politike, postavili pitanje “Koje su ideje, ako se prihvate, najveća prijetnja za dobrobit čovječasntva” Francis Fukuyama, profesor međunarodne političke ekonomije na Školi za napredne međunarodne studije Univerziteta Johns Hopkins, odgovorio je da je to transhumanizam. Fukuyama je autor knjige Naša posthumanistička budućnost: Posljedice biotehnološke revolucije, i član je Savjeta predsjednika za bioetiku, tako da njegov odgovor nije došao slučajno, već nakon godina istraživanja i bavljenja ovom temom.

“Društvo vjerojatno neće naglo pasti pod utjecaj transhumanističkog svjetonazora. Međutim, vrlo je moguće da ćemo se, ne shvaćajući dubinu problema, upustiti u biotehnološke ponude koje

izgledaju primamljivo, a da ne budemo svjesni užasne moralne cijene koju one nose.”-kazao je Fukuyama.

“Zagovornici transhumanizma misle da razumiju što čini dobrog čovjeka, te su spremni ostaviti za sobom ograničena, smrtna, prirodna bića koja vide oko sebe u korist nečega boljeg. No, razumiju li oni doista što su krajnja ljudska dobra? Unatoč svim našim očitim manama, mi ljudi smo čudesno složeni proizvodi dugog evolucijskog procesa — bića čiji je ukupni rezultat mnogo više od zbroja naših dijelova. Naše dobre karakteristike usko su povezane s našim lošim: da nismo nasilni i agresivni, ne bismo mogli odbraniti sebe; da nismo imali osjećaj isključivosti, ne bismo bili odani onima koji su nam bliski; da nikada nismo osjećali ljubomoru, nikada ne bismo osjetili ni ljubav. Čak i naša smrtnost igra ključnu ulogu u omogućavanju da naša vrsta kao cjelina preživi i prilagodi se (a transhumanisti su posljednja grupa koju bih volio vidjeti da živi vječno). Modifikacija bilo koje od naših ključnih karakteristika neizbježno podrazumijeva modifikaciju složenog, međusobno povezanog skupa osobina, a nikada nećemo moći predvidjeti konačni ishod.” (Fukuyama)

Da su problemi oko promocije ideje transhumanizma, i početaka njene praktične manifestacije, govori nam i zabrinutost mnogih bioetičara, poput George Annasa, Lori Andrewsa, te Rosario Isasija koji su po tom pitanju brutalno iskreni:

“Nova vrsta, ili „posthuman“, vjerovatno će gledati na stare „normalne“ ljude kao inferiorne, čak kao divljač, te kao prikladne za ropstvo ili klanje. S druge strane, „normalni“ će možda vidjeti posthumane kao prijetnju i, ako budu mogli, preduzeti preventivni napad ubijajući posthumane prije nego što budu sami ubijeni ili porobljeni od strane njih. U konačnici, ove predvidljive potencijale za genocid upravo stvaraju eksperimenti koji mijenjaju našu vrstu, to postaje potencijalnim oružjem masovnog uništenja, a neodgovorne genetičare slobodno možemo nazvati potencijalnim bioteroristima.”

Ono što je zabrinjavajuće u ovom pokretu jeste da je u njega uključen gotovo sav tehnološki aparat: robotika, neuroznanost, nanotehnologijja i umjetna inteligencija. Transhumanisti ističu da neće ostati samo na genetskoj modifikaciji tijela, nego će težiti i mentalnim promjenama kako bi se uspostavila kontrola i nad željama, raspoloženjima i osjećajima.

Naša stvarnost lagano postaje neki najmračniji scenario holivudskog SF filma, ali zaboravite da će na kraju doći Bruce Willis i spasiti svijet. Da imamo Bruce Willisa kao jokera iz rukava najveća je prevara Holivuda, koji i sam učestvuje u ovom velikom projektu. Dovoljno je pogledati scenarije za blockbustere u zadnjih deset godina. Ne treba biti posebno pametan pa vidjeti šta nam nude Marvel, Netflix i ostali na ovom planu.

Nekada smo imali Nikolu Teslu, koji je volio čovječanstvo i iz ljubavi prema ljudima razvijao korisne ideje. Danas imamo kvazi-naučnika poput Elona Muska koji iz ljubavi prema novcu i samo njemu znanoj energiji, čeprka po ljudskim mozgovima, šalje privatne letjelice u svemir, bez naše saglasnosti i naučne rasprave o posljedicama. Mi nismo bespomoćni i nismo glupi. Naša svakodnevna i duga borba počinje od jutarnjeg buđenja, pa sve dok ne legnemo u krevet. Još uvijek imate mogućnost da uz jutarnju kafu svom djetetu pomognete oko izbora: da li da čita ili gleda Harry Potera ili Bijelog očnjaka Jack Londona. Nakon toga nemojte naručiti gotovi obrok

iz nekog lanca brze prehrane, već spremite kuhanu hranu sa ljubavlju prema vašoj djeci i cijelom čovječanstvu. Imate dovoljno vremena, ne nasjedajte na njihov plan da moramo živjeti brzo. Uživajte u svakom trenutku. A za kasnije, poslije ručka, ćemo vidjeti.

Unafamilia