Nije tajna da sposobnosti koncentracije postepeno opadaju u današnje vrijeme, naročito među mlađim generacijama koje odrastaju u svijetu prepunom digitalne tehnologije. Istraživanje dr Glorije Mark pokazuje da je prosječan vremenski period tokom kojeg ljudi mogu da se fokusiraju dok koriste digitalne uređaje opao sa oko dva i po minuta 2004. godine na samo 47 sekundi danas – što je dramatičan pad od 66% u poslednje dvije decenije.

Ovaj dramatičan pad sposobnosti koncentracije ima značajne posljedice na način na koji učenici uče i zadržavaju informacije u učionici. Nobelovac Herbert Simon je još prije deceniju rekao: „Bogatsvo informacija stvara siromaštvo pažnje.“ Neprekidan niz digitalnih stimulusa i obavještenja koja se bore za našu pažnju doveo je do toga da je mozak „povezan“ za brzo pretrčavanje i brze promjene fokusa, umjesto za strpljivo i duboko učenje.

Posljedice smanjenja pažnje

Dramatičan pad pažnje, koji su istraživači zabilježili, nije samo zanimljiv podatak – ima veoma realne i zabrinjavajuće posljedice po učenje i normalno stanje učenika.

Prije svega, nemogućnost da se fokusiramo na duže periode čini izuzetno teškim za učenike da se duboko angažuju u akademskom sadržaju. Bilo da je u pitanju praćenje predavanja, čitanje složenih udžbenika ili rješavanje izazovnih zadataka, konstantno mentalno prebacivanje fokusa i fragmentacija umanjuju njihovu sposobnost za duboko i istraživačko učenje.

Studije pokazuju da učenici sa kraćim periodima pažnje obično lošije rade na testovima, teže pamte informacije na duži rok i imaju problem sa povezivanjem različitih ideja u koherentno razumijevanje. Ovo negativno utiče ne samo na njihove ocjene, već i na stvarno razumijevanje predmetnih tema.

Pored akademskih problema, kriza pažnje također utiče na mentalno zdravlje učenika. Povećani nivoi stresa i kognitivni umor izazvani stalnim digitalnim distrakcijama mogu doprinijeti povećanoj anksioznosti, depresiji i izgaranju. Kada je mozak konstantno u stanju preopterećenosti, pokušavajući da se prilagodi različitim stimulansima, postaje sve teže postići smirenost i fokusiranost potrebnu za optimalno učenje.

Posljedice se samo pogoršavaju kako mozak mladih ljudi postepeno postaje naviknut na instantnu gratifikaciju i brze promene konteksta, karakteristične za modernu tehnologiju; oni gube sposobnost da podnose dosadu, odlažu gratifikaciju i angažuju se u dubokom radu, vještinama koje su ključne za dugoročni uspjeh, kako u školi, tako i u budućim karijerama.

Na kraju, kriza pažnje predstavlja ozbiljnu prijetnju akademskom uspjehu, kognitivnom razvoju i mentalnom zdravlju učenika na svim nivoima obrazovanja. Razumijevanjem ozbiljnosti ovog

problema, nastavnici i roditelji mogu biti dodatno motivisani da prioritizuju strategije koje pomažu učenicima da povrate svoje sposobnosti koncentracije i fokusa.

Nauka o pažnji

Istraživači su identifikovali nekoliko osnovnih vrsta pažnje koju ljudi iskazuju tokom dana:

1. Fokusirana pažnja: Sposobnost da se reaguje na specifične senzorne stimuluse i

koncentriše na jedan zadatak ili objekat, filtrirajući sve distrakcije.

2. Održiva pažnja: Sposobnost da se zadrži fokus na zadatku tokom kontinuiranog

vremenskog perioda bez ometanja.

3. Selektivna pažnja: Sposobnost da se fokusira na određeni stimulus, ignorišući

irelevantne stimulanse u okolini.

4. Naizmjenična pažnja: Mentalna fleksibilnost koja omogućava prelazak fokusa sa jednog

zadatka na drugi ili između različitih aspekata istog zadatka.

5. Podjeljena pažnja: Sposobnost da se istovremeno fokusira na više stimula, kao što je

vožnja dok se razgovara na telefonu.

Problem je što moderni učenici provode mnogo više vremena prebacujući pažnju sa jedne digitalne distrakcije na drugu, kao što su internet sadržaji i društvene mreže. Studije pokazuju da ovo konstantno prebacivanje konteksta vodi do većeg stresa, većeg broja grešaka i sporijeg učinka, jer mozak mora da se ponovo usmjeri i vrati fokus svaki put kada skočimo sa jednog inputa na drugi.

Strategije za nastavnike

Šta se može uraditi da se suprotstavimo ovoj krizi pažnje u učionicama? Nastavnici i škole treba da primjene više strateških pristupa:

1. Angažovano predstavljanje informacija: Korišćenje interaktivnih tehnika, kao što su

pričanje priča, praktične aktivnosti i saradničko učenje, može pomoći učenicima da

ostanu aktivno angažovani, a ne samo pasivni prijemnici informacija.

2. Učenje u malim delovima: Mikroučenje, poput video materijala, podcasta i

gamifikovanog sadržaja, može odgovarati potrebama učenika za kratkim, fokusiranim

informacijama. Međutim, ovo treba da bude u ravnoteži sa dubljim istraživanjem za

izgradnju konceptualnog razumijevanja.

3. Prepoznavanje okidača: Pomozite učenicima da prepoznaju lične digitalne distrakcije i

razviju strategije za njihovo minimiziranje, kao što je stavljanje telefona u drugu sobu

tokom vremena za učenje.

4. Tehnike za upravljanje pažnjom: Naučite učenike vještinama za poboljšanje pažnje,

kao što su pojedinačni zadaci, postavljanje jasnih ciljeva i pravljenje redovnih pauza za

„aeraciju“ mozga.

5. Mozgalice: Uključite redovne fizičke aktivnosti, mindfulness prakse i druge aktivnosti

koje pomažu učenicima da napune svoje kognitivne resurse.

Razumevanjem neuroznanosti koja stoji iza pažnje i adresiranjem specifičnih izazova sa kojima se suočavaju današnji digitalni učenici, nastavnici mogu pomoći da se obrne trend opadanja fokusa i opreme mlade ljude vještinama koncentracije potrebnim za uspjeh u učenju.

Strategije za roditelje

Pored strategija koje nastavnici mogu implementirati u učionici, roditelji igraju ključnu ulogu u pomaganju učenicima da prevaziđu krizu pažnje. Evo nekoliko ključnih koraka koje roditelji mogu preduzeti kod kuće:

1. Modeliranje fokusirane pažnje: Djeca uče posmatrajući ponašanje odraslih u svom

životu. Napravite svjesni napor da minimizirate multitasking i distrakcije dok

komunicirate sa svojom decom. Pokažite im kako izgleda angažovanje na jednom

zadatku ili aktivnosti.

2. Ograničavanje vrijeme pred ekranom: Preporuke australijskog vodiča za vrijeme pred

ekranom su:

o Nema vremena pred ekranom za djecu mlađu od 2 godine.

o Najviše 1 sat dnevno za djecu uzrasta 2-4 godine.

o Najviše 2 sata dnevno za djecu uzrasta 5-17 godina.

Ova ograničenja ne uključuju vrijeme koje djeca provode na obrazovnim aktivnostima.

3. Podsticanje offline hobija: Podstičite aktivnosti koje ne uključuju ekrane, kao što su

čitanje, društvene igre, umjetničke aktivnosti ili istraživanje prirode. Ove aktivnosti

pomažu u jačanju vještina koncentracije i fokusa.

4. Uključivanje pauza za mozak: Kao što to rade u školi, obezbijedite vrijeme da vaša

djeca ustanu, pomjere se i odmore mozak. Kratka šetnja, lagana fizička aktivnost ili

zabavna mozgalica mogu pomoći da se osvježe.

5. Podučavanje upravljanja vremenom: Pomozite svojoj djeci da nauče kako da

prioritizuju zadatke, razbiju veće projekte u manje korake i koriste alate kao što su

rasporedi i tajmeri.

Ključna uloga sna

Pored strategija navedenih ranije, osiguranje da vaša djeca dobiju adekvatan i kvalitetan san je apsolutno ključno za podršku njihovoj pažnji i fokusu. Mnogi roditelji možda nisu svjesni koliko je san važan za kognitivne sposobnosti.

Studije pokazuju da kada učenici gomilaju „dug za spavanje“ – razliku između količine sna koju im je potrebno i količine koju zaista dobiju – to ima direktan negativan uticaj na njihovu

sposobnost koncentracije. Istraživanja su otkrila da što je veći dug za spavanje, to je kraći period pažnje jedne osobe.

Razlog tome je što san igra vitalnu ulogu u tome da našem mozgu omogući da se oporavi i konsoliduje informacije i vještine koje smo naučili tokom dana. Bez dovoljno sna, prefrontalni korteks – dio mozga odgovoran za fokus, donošenje odluka i kontrolu impulsa – postaje oslabljen. To znači da je mnogo teže za učenike da održe koncentraciju, zadrže novo stečeno znanje i regulišu svoje ponašanje.

Preporuke za zdravlje sna sugerišu da školskoj djeci treba 9 – 11 sati sna svake noći. Međutim, mnogi učenici danas spavaju u prosjeku 6 – 7 sati zbog kasnih odlazaka na spavanje, ranih početaka nastave i digitalnih distrakcija pred spavanje. Postavljanjem sna kao prioriteta kod kuće, pružićete svojoj djeci snažan podsticaj u njihovoj sposobnosti da se fokusiraju, uče i postignu najbolje rezultate. Dobro naspavani učenici su pripremljeni za akademski uspjeh.

Obnova fokusa kroz saradnju

Kriza pažnje sa kojom se suočavaju današnji učenici predstavlja složen izazov koji zahtjeva zajednički odgovor nastavnika i roditelja. Razumijevanjem posljedica po akademske rezultate I razvoj društva, mentalno zdravlje i dugoročni kognitivni razvoj, škole i porodice moraju da se udruže kako bi napravili strategije koje pomažu učenicima da povrate svoj fokus i koncentraciju. Kroz tehnike zasnovane na dokazima u učionici, zdrave navike kod kuće i zajedničke napore u smanjenju digitalnih distrakcija, možemo osnažiti narednu generaciju sa vještinama pažnje potrebnim za uspjeh u učenju i životu.

Kada škole i roditelji rade zajedno kako bi riješili ovaj problem koji dolazi sa svih strana, pružamo učenicima najbolju šansu da povrate svoje sposobnosti fokusa i postignu uspjeh, kako akademski, tako i lični. Ulog je visok, ali nagrade za obnavljanje sposobnosti koncentracije su ogromne.

Prijevod sa engleskog: Unafamilia

Izvor: santamaria.wa.edu.au