Onaj ko je imao priliku da posmatra prehrambene navike svoje djece, od njihovog rođenja pa sve do godina razvoja, svjedok je teške i mukotrpne roditeljske borbe za svaki zdrav zalogaj.

U najranijoj dobi djeca se prehranjuju sasvim normalno, konzumirajući kuhanu hranu kakvu su konzumirale i ranije generacije. Međutim kako se postepeno uključuju u “vrli novi svijet”, u kojemu su etika i ljubav prema dobrobiti čovječanstva na sve nižoj razini, počinju svi problemi. Nije nimalo slučajno da dijete od tri-četiri godine odjednom počinje odbijati kuhano povrće ili neku drugu zdravu hranu, tražeći hamburger, chicken nuggetse,  komad pice, ili nešto slično. Nije tu riječ ni o kakvoj višoj filozofiji, već o trikovima koje koriste velike korporacije koje se bore za prostor u našem želucu. Kao prvo, visoko- prerađena industrijska i brza hrana koristi pretjerane količine šećera i zaslađivača, aditiva, raznih nezdravih supstanci i pojačivača okusa koji na jedan krajnje prevarantski način preotimaju nepce naših mališana, koje, u nekoliko jednostavnih i sigurnih poteza, prave sigurnim ovisnicima. Kada mama pripremi domaći sok, skuha grašak, posluži karfiol ili brokule, nastupa prava drama u kojoj dolazi i do povišenog tona, strogih riječi ili obećavanja nekih ustupaka ukoliko se pojede barem pola tanjura. U toj su svakodnevnoj borbi roditelji, nažalost, unaprijed poraženi, pa čak i ako uspiju dobiti poneku bitku, činjenica da se svakodnevni objedi pretvaraju u galamu i gnjavažu, stvaraju nam utisak bespomoćnosti.

Međutim nisu samo pojačivači okusa moćno oružje kojim se juriša na naše zdravlje i prehrambene navike, već i čitava propagandna mašinerija audio-vizuelnih reklama koji nam emituje televizija, radio, influenseri, youtuberi, internet mreže. U taj posao, osim čitavih timova psihologa i dizajnera, koji pažljivo biraju boje, muzičku pozadinu i najefektnije riječi, direktno su uključene i slavne ličnosti. Paradoksalno je da su najpoznatiji svjetski sportisti, košarkaši i fudbaleri, koji bi trebali biti promotori zdravog načina života i prehrane, zarobljenici korporacija i ugovora, pa našim mališanima koji u njima gledaju uzore, preporučuju najnezdravije prehrambene proizvode, te gazirana i energetska pića bez ikakvih nutritivnih vrijednosti. Reklamnim parolama okruženi smo na svakom koraku, pa čak i tamo gdje to ne očekujemo. Većina igranih filmova i serija, pored neke osnovne priče i radnje, obiluju prehrambenim brendovima koje konzumiraju omiljeni glumci. Vrlo rijetko ćete vidjeti u holivudskoj svakodnevnici da porodica na okupu ruča neko pripremljeno kuhanje ili zdravu organsku hranu, uglavnom su to okruženja fast food franšiza, u vlasništvu multimiljardera koji u filmove ulažu ogroman novac da bi im se stostruko više  vratilo. Preslikavajući njihov život i većina nas postaju takvi. Rođendanske proslave, vjenčanja i razni drugi događaji postali su vašar taštine i bacanje novaca, kako bi se pokazalo koliko smo u trendu sa tekovinama konzumentskog društva.

Reklamna propaganda, za razliku od nekadašnjih vremena kada je sve izgledalo još uvijek jednostavno i naivno, pa ste se svemu mogli i oduprijeti pameću i svojim čvrstim stavom, danas je jedna vrsta magije kojoj se teško odupire.  Današnje reklame nemaju nikakvog dodira sa našom sviješću, jer bi svako imalo pametan, suočen sa sastavom proizvoda i informacijama o teškim zdravstvenim posljedicama njihovog  konzumiranja, od svega toga odmah odustao. Međutim, vještom i uznapredovalom tehnologijom, one nedvojbeno utiču na našu podsvijest i to je svakako jedan od glavnih ciljeva autora ovakvog načina života. Jer podsvijest nas efektnije i temeljitije oblikuje nego naša svijest. Posebno ako se sa takvim trikovima krene još od malih nogu. Djeca, mladi, ali i odrasli posežu za proizvodima za kojima inače nemaju svjesnu potrebu, ni sami ne znajući zašto. Nutricionisti ili ljekari bi rekli da je to psihička, a ne fiziološka glad, jer je tijelu potrebno veoma malo da se zasiti. Ali isprogramiranom ili izdresiranom čovjeku, kozumentu, ne možete nikada utoliti glad. On je jedino sretan kada kupuje i u trenutku kada se obasipa zaslađivačima i aditivima. U svijetu u kojem živimo, postaje lakše boriti se protiv ovisnosti o drogama, alkoholu ili drugim psihoaktivnim supstancama, jer svi znamo da je to samo po sebi loše i štetno. Međutim boriti se protiv nečega što ne samo da je dozvoljeno, već je postalo naš svakodnevni način života koji se i dalje promovira i produbljuje, to je jako teško. Jer, to bi značilo priznati vlastitu nemoć i suočiti se sa činjenicom da smo žrtve višegodišnje obmane i veoma uspjelih eksperimenata.

O etici u svijetu reklamne propagande se gotovo nikako ne govori. To je tema koju ne možete naći na portalima, pretraživačima, među slavnima, koji bi trebali ukazivati na ovaj problem. Dječija psiha i podsvijest ni na koji način nije zaštićena u jednoj ovakvoj utakmici gdje je jedini pouzdan kriterij novac. Iako je javnost upoznata za zdravstvenim posljedicama konzumacije nezdravih industrijskih i fast-food proizvoda, reklamne kampanje se ne zaustavljaju. Štaviše, podstiču se na svakom koraku. Kao rezultat svega toga imamo stalni porast teških bolesti u najranijem uzrastu, što je, svakako, zabrinjavajuće. Da se ne bi govorilo o ovoj i drugim najbitnijim temama od važnosti za naše fizičko i mentalno zdravlje, u naš javni život zato prodiru hiljade drugih vještački konstruisanih tema i problema. Među ljude se, kroz novinarsku propagandu, plasiraju razne mržnje i podjele, po etničkoj, vjerskoj ili drugoj osnovi. Dok se prepucavamo oko tih nazovi problema, nismo ni svjesni da lošim navikama i načinom života podređenim reklamama i prehrambenoj propagandi, skraćujemo i obezvrjeđujemo svoj, i život naše djece. Nama najveća opasnost ne prijeti od drugih, već od nas samih i od našeg nezdravog načina života. Ako se vratimo nekoliko decenija unazad, slika naših nekadašnjih urbanih zajednica bili su košarkaški i fudbalski tereni ispunjeni dječijom igrom i grajom, a sada su svugdje oko nas kladionice i apoteke, jer je sve više beznadežnih i bolesnih.

Vrijeme je da se probudimo. Odlika slobodnog, hrabrog i pametnog čovjeka, ako ništa drugo, onda je bojkot. Bojkot, ne samo onih proizvoda čija cijene rastu,  već i bojkot onoga što nije zdravo i što uništava nas i naše nove generacije. I ne samo to. Već i bojkot onih medija koji nas bombarduju izdajničkom propagandom, koja uništava našu djecu. Bojkot onih klubova i sportista koji nemaju nimalo empatije prema mališanima koji se na njih ugledaju. To nisu pravi sportisti i to nikada neće niti mogu biti, bez obzira koliko miliona sedmično zarađivali. Oni od nas koji su zapamtili i neka druga vremena, sjećaju se igrača, poteklih iz radničkih klubova, koji nisu bili toliko plaćeni, ali su bili slobodni i iskreni ljudi. Jedan od posljednjih takvih u svijetu fudbala bio je Erik Kantona, koji je upozoravao da su svjetske korporacije i prljavi novac uništile fudbal i sport i uništavaju sve druge ljudske tekovine. Vrijeme je da postanemo svjesni ovih činjenica. Kao slobodni građani imamo pravo zahtijevati ograničavanje marketinga nezdrave hrane, tražiti da se osiguraju tačne informacije o njihovoj štetnosti kao što to uredno piše na cigaretama, ograničiti kupovinu takvih proizvoda manjoj djeci, podizati svijest o zdravoj prehrani, i razne druge aktivnosti i korake na koje imamo pravo. Početi razmišljati i biti svjestan pravih problema našeg društva, prvi je veliki korak.

Una Familia