Čovjek može biti slobodan ili zarobljen. Znanje je jedan od uvjeta čovjekove slobode i unutarnje harmonije. Znanje omogućava čovjeku ne samo da upozna i oplemeni sebe već i svijet izvan njega i unaprijedi svoj i život svoje zajednice. Međutim da li je sve ono što se nauči u školi ili u neformalnom obrazovanju uvijek pravo znanje? Naravno da nije. Svjedoci smo, naročito u današnjem vremenu sve većeg nereda unutar pojedinaca, koji su izgubili svoj vlastiti kompas, ali i zajednica koje ugnjetavaju i porobljavaju druge. Da li su ti ljudi i zajednice bile uključene u fromalno i neformalno obrazovanje ili su, pak, potpuno neuki i nepismeni? Iznenadićemo se ako vidimo da većina nasilnih pojedinaca, društvenih grupa i državnih zajednica pripadaju obrazovanim kategorijama. Svijet danas i u prošlosti nikada nisu tlačila nepismena i neobrazovana plemena, već društva koja doživljavamo kultiviranim i razvijenim. To nas nužno vodi do odgovora da je za pojedinca i zajednicu pogubnije neispravno znanje, nego neznanje. Ispravno znanje oplemenjuje i unaprijeđuje pojedinca i društvo, donosi prijeko potrebnu unuatarnju i vanjsku slobodu, a neispravno znanje omogućava razdor, ratove, nadvladavanje i porobljavanje drugih. Tu dolazimo do dva pojma između kojih je vrlo tanka granica, a to su obrazovanje i indoktrinacija. Ako smo otvorenog uma i spremni prihvatiti istine o sebi i drugima, bez obzira na to da li nam se nešto od toga sviđalo ili ne, približavamo se istinskom znanju i obrazovanju, ali ako znanje prilagođavamo nekim prizemnim interesima i vlastitoj percepciji, već smo na terenu indoktrinacije. Obrazovanje i indoktrinacija mogu biti prisutni i u neformalnom ali i u formalnom obrazovanju. Ljudi često misle da je indoktrinacija najčešće prisutna u nekim manjim, neformalnim grupama, ali šta ako je ona prisutna u formalnom obrazovanju i jakim državnim sistemima. Fašizam, staljinizam ili cionizam nisu mogle omogućiti indoktrinacije u manjim grupama, već indoktrinacija u državnim obrazovnim sistemima. Štaviše, ako samo pažljivo pratimo proučavanje historije u bilo kojem školskom sistemu, vidjećemo stalne promjene, i sve će zavisiti od toga ko nam piše udžbenik i šta mu je određena državna politika dala kao instrukciju. U većini obrazovnih sistema, ako posmatramo samo predmet Historiju, vrlo je malo objektivnosti, a najviše predrasuda, tendencioznosti ili poluinformacija. To je prisutno čak i razmatranjima nama bliže historije, a zamislite šta je tek sa onim što se dešavalo u davnoj prošlosti. Situacija je slična i sa drugim naukama. Ako želimo biti slobodni i živjeti u harmoniji i miru, mi moramo nužno tragati za pravim zanjem i zahtijevati obrazovanje, a ne indoktrinaciju. To je veoma dug i težak put. Za početak, ako ništa, onda da vidimo, barem, šta je to po definiciji pravo obrazovanje, a šta indoktrinacija. Na osnovu toga pokušajte vidjeti da li u našim obrazovnim sistemima, studijama, na televiziji i u raznim edukativnim programima, imamo ostvaren obrazovni proces ili indoktrinaciju.

Ključna razlika između obrazovanja i indoktrinacije je u tome što obrazovanje podrazumijeva omogućavanje sticanja znanja, vještina, ličnog razvoja i navika koristeći metode kao što su podučavanje, obuka i diskusije u formalnim i neformalnim okruženjima, dok indoktrinacija

podrazumijeva propagiranje ideja, mišljenja, uvjerenja, koncepata, principa, ideologija i stavova kod osobe.

I obrazovanje i indoktrinacija su termini koji se odnose na obrazovanje osobe ili grupe ljudi. Međutim, postoji jasna razlika između ta dva pojma.

Obrazovanje se može definirati kao jednostavan proces učenja uz upotrebu metoda poput podučavanja, obuke i diskusije. Obrazovanje se ne odvija samo u formalnim okruženjima kao što su škole i univerziteti, već i na mjestima poput doma, radnog mjesta i kroz društvene interakcije..

Formalno obrazovanje odvija se u učionici sa dobro obučenim učiteljima i edukatorima, a svi potrebni resursi su obezbijeđeni unutar učionice. U neformalnom obrazovanju, učenici dobijaju praktično iskustvo, a kroz to iskustvo stiču znanje. Imaju slobodu da postavljaju pitanja o onome što uče i da predmetne oblasti razumiju dublje i obuhvatnije.

Indoktrinacija je proces obrazovanja osobe sa skupom uvjerenja i stavova. ‘Podučavanje’ se ne odvija u metodologiji indoktrinacije. Indoktrinacija je proces usmjeravanja ili propagiranja ideja i uvjerenja kod osobe i usvajanja tih uvjerenja bez pravilnog razumijevanja.

U procesu indoktrinacije, sljedbenici nemaju pravo da postavljaju pitanja o uvjerenjima i idejama koje se usmjeravaju. Sljedbenici moraju usvojiti ta određena uvjerenja iako koncepti nisu pravilno razumljeni, i moraju ih prihvatiti bez postavljanja pitanja.

Vrijeme je da kritički i otvorenog uma razmislimo o tome šta i kako učimo, šta i kako uče naša djeca u školama, imamo pravo da zahtjevamo bolje i kvalitetnije obrazovanje, jer jedino nas pravo znanje oslobađa, dok nas indoktrinacija čini samo još većim robljem. Zarobljenicima vlastitih ideja koje nam je neko nametnuo.

Una familia