Naši preci u svakom su pogledu bili mnogo zdraviji od nas. Rijetko se govorilo o bolestima, kako teškim fizičkim oboljenjima, tako i o mentalnim i psihičkim poteškoćama, koje su bile veoma rijetke u našem okruženju. Za razliku od prošlih generacija, nama, u našem vremenu, statistike i nisu baš naklonjene. Razlozi za to su mnogobrojni.

Između ostaloga, nedostatak kvalitetnije organske hrane, koju je danas zamijenila ona industrijska, ali i voće i povrće tretirano pesticidima, ili meso uzgojeno na neprirodan način, ubrizgavanjem određenih hemijskih spojeva za brži ili pretjeran rast.

Ipak, čini se, da je jedan od najvećih razloga fizičkih, ali, ponajviše, mentalnih oboljenja odvojenost čovjeka od prirode i sve veća odvojenost od drugih ljudi. Dodir sa zemljom i njeno obrađivanje je nezamjenjiv segment duhovne i fizičke harmonije čovjeka, kao i uravnotežen socijalni život. Moderni čovjek postavljen je u potpuno neprirodno okruženje, energetski sterilno i isprazno, a da ni sam toga nije svjestan. Čak su i mnogi njegovi poslovi preseljeni u virtuelni svijet, a komunikacija se sve više svodi na onu preko online aplikacija i komunikacijskih mreža. Htio ne htio, čovjek se, na taj način, počinje više uklapati u neki algoritam tehnologije, nego u prirodni poredak stvari, u kome je hiljadama godina živio. Bespomoćan jedino može da konstatuje kako se brzo živi, ili kako sve manje ima slobodnog vremena za bilo šta. A da li je baš sve to tako?

U prirodnom poretku, o kojem danas sve više možemo samo da sanjamo, naši su se preci harmonično uklapali prozvodeći sebi hranu, posjećujući i družeći se komšijama, rodbinom i prijateljima, a, pored njihovih redovnih poslova, bilo je vremena i za upražnjavnje nekih ličnih afiniteta, zanata i hobija.

Danas, kada je vrag odnio šalu, i kada imamo pravi haos u pogledu psiho-fizičkih bolesti i anomalija, mnogi terapeuti, ljekari i psiholozi postaju sve više svjesni problema. Sve više se govori i piše o tome kako je za čovjekovu psiho-fizičku harmoniju potrebno više sati provedenih u prirodi, mnogo više fizičke aktivnosti, sporta, kvalitetnog druženja sa ljudima, dodira sa zemljom, više empatije, kreativnosti, unosa zdravije hrane, itd. Međutim, s druge strane, kako problem nije baš toliko jednostavan, i gdje rješenja ne mogu doći uz pomoć nekog magičnog štapa, jer su problemi modernog čovjeka mnogo dublji nego što mislimo, mnogi, u želji da preko noći pronađu rješenja za sebe, u svemu tome počinju pretjerivati. Rješenja pomoću kojih se čovjek želi rješiti tjeskobe i vratiti u psiho-fizičku harmoniju vrlo često postaju opsesija, pa se moderni čovjek upotpunosti predaje ili trčanju, ili fitnesu, planinarenju, veganstvu, sirovoj ili fensi hrani, cijeđenim sokovima, egzotičnim smoothijima ili bilo čemu drugom, što u osnovi može biti korisno, ali u određenoj mjeri. Pretjerivanje u bilo čemu samo je pokazatelj da je čovjek daleko od harmonije i pokazatelj da samo misli na sebe. Naši su stari, bez life-coachera imali dobro osmišljen I ispunjen život. Orali su i sijali, imali životinje u posjedu, čitali knjige, jeli kuhano varivo kašikom, hodali bosi, pravili pekmez, djeca se igrala u blatu, komšiji su pomagali da pomjeri namještaj ili napravi kuću, družili se i dijelili najljepše trenutke s prijateljima, istovremeno ne znajući da je dodir sa zemljom lijek, da je organska i zdrava hrana lijek, da je čitanje knjiga lijek, da su dobročinstvo i empatija lijek, da je prolivanje znoja lijek. U savremenom svijetu sve što se nekada podrazumijevalo kao sastavni dio normalnog života i što smo negdje usput izgubili, danas postaje nužna terapija za povratak u ravnotežu. U zapadnim društvima već postoje terapije vrltlarstvom, terapije uzemljenjem (iskorištavanjem zemljine energije), terapije razgovaranja, terapije smijeha, terapije dodira sa životinjama, terapije zdrave hrane,

itd. Kada dođemo na taj nivo, već je kasno. Zastanimo i okrenimo se! Oko nas je mnogo neobrađene zemlje, oko nas su mnogi ljudi koji trebaju pomoć ili samo lijepu riječ, oko nas je mnogo obespravljenih, mnogo nepročitanih knjiga i neotkrivenih ideja, zanata i poslova koje nas mogu ispuniti i od kojih društvo može imati veliku korist. Ne dozvolimo da budemo robovi nečijih programa i loših namjera. Ne želimo da svijest naše djece oblikuju jutjuberi, influenseri i poznata lica u službi napadnog marketinga. Ne želimo jeftine sadržaje. Mi nismo prosječni i naša djeca nisu prosječna. Iskoristimo život i njegove mogućnosti na najbolji način. Bez pretjerivanja u bilo čemu. Biti normalan najveći je izazov modernog čovjeka.

Priredio: Unafamilia